Odlomak

Luča mikrokozma je poema P. P. Njegoša, nastala u proleće 1845. godine, koju je posvetio Simi Milutinoviću Sarajliji, svom vaspitaču i učitelju uopšte.
Ali, tih dve stotine stihova nisu samo posveta u običnom smislu reči, već više neka vrsta prologa samoga speva, u kome su izražene neke od najprisnijih i najbitnijih pesnikovih ideja.
Naime, Luča predstavalja alegorijski spev sa religijskom fabulom kao osnovom; pobuna Satane na nebu i grešenje Adamovo, odnosno, čovekovo.

Već na samom početku, u prvim stihovima svoje posvete, Njegoš nagoveštava i ukazuje na središnu temu, tu alegorijsku zamisao oko koje se plete ceo spev; dramu i sudbinu ljudskog života, drama ljudske egzistencije, odnos Boga i čoveka. Takođe, Njegoš u ovom spevu postavlja najopštija filozofsko-religijska i životna pitanja, kao i pokušaj odgonetanja metafizičko-religijskih pitanja koje proističu iz ograničenosti ljudske moći saznanja. Pitanja, koja ne intrigiraju samo velike filozofe i mislioce, već i svakog ’običnog’ čoveka.
Vraćamo li se svi Bogu, iliti nekoj sili? Zbog čega smo tu? U čemu je suština našeg bistvovanja na Zemlji?
Kao da svaki čovek u sebi nosi gen tog praiskonskog pitanja, kog se nije samo Njegoš dotakao, žedan znanja i apsolutne i nemoguće moći nad svojim životom.
Jer, klica neverice, sumnje i znatiželje postoji u svima nama. Pitanje je, koliko smo daleko spremni otići zarad odgovora. Ako smo zaista potekli iz raja i ako smo zaista stvoreni za raj, čemu ovaj pakao?
“Zadatak je sm’ješni ljudska sudba,
ljudski život snovidjenje strašno!”.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari