Ženski likovi kosovske epike

ŽENSKI LIKOVI KOSOVSKE EPIKE
Naša narodna epika predstavlja borbu protiv nasilja, robstva, borbu protiv nečoveštva! U pjesmama svih ciklusa odjekuje borbeni zov na žrtve, na pogibiju zbog boljeg, dostojnijeg i pravednijeg života. Ali posebno mjesto u našoj narodnoj epici zauzimaju pjesme o Kosovu. Kao što znamo naša epska poezija se dijeli na devet ciklusa: Neistorijski,Predkosovski, Kosovski, Ciklus Marka Kraljevića, Pokosovski, Hajdučki, Uskočki, Ciklus oslobođenja Crne Gore i Ciklus oslobođenja Srbije. U svim ovim ciklusima imamo junake, različite događaje, emocije ali Kosovski ciklus zauzima posebno mjesto. Prožet je najvećim emocijama, njegova tema je tragedija poslije koje se Srpski narod nikad nije oporavio. U tim pjesmama o Kosovskom boju nema humora, nema vedrih tonova. Iz svake riječi izbija teška stvarnost, svaka pjesma je jedna velika tragedija a sve pjesme ukupno predstavljaju tragediju čitavog naroda. I sam Vuk S. Karadžić kaže:
»Ja mislim da su Srblji i prije Kosova imali junačkih pjesama od starine, no budući da je ona premjena tako silno udarila u narod, da su gotovo sve zaboravili što je bilo donde, pa samo odande počeli nanovo pjevati i pripovjedati.« 1
Ta tragedija dolazi do vrhunca pojavom Kosovke djevojke i majke Jugovića. Čitavo Kosovo polje je prekriveno mrtvim junacima nakon krvave bitke. Tišina vlada, jer su svi izginuli, i u tu tišinu majka i vjerenica unose nemir svog srca i mjere njim veličinu gubitka. Carica Milica koja je izgubila muža i braću, devet Jugovića. Velika tuga je i njeno srce obavila. Tri nesrećne žene, jedino zajedničko što im je ostalo je njihov bol zbog gubitka voljenih osoba. Gubitak njih tri predstavlja i gubitak svih žena!
1Citat V.S. Karadžić, u dr Vojislav Đurić „SRPSKOHRVATSKA
NARODNA KNJIŽEVNOST“, SARAJEVO, 1955; str.11.
Svi likovi Kosovske epike su tragični, svako je izgubio nekog svog tog kobnog dana ili i sam poginuo! Ako pogledamo samo ova tri ženska lika možemo vidjeti strašnu nesreću, koja je zadesila čitav jedan narod.
Težina Kosovskog poraza upotpunjena je sudbinom ženskih likova. To su Kosovka Djevojka, Majka Jugovića i carica Milica. U tragediji Kosovke Djevojke prikazana je čitava narodna mladost, čiji su snovi o budućnosti ostali na Kosovu. Sudbina Majke Jugovića je sudbina svih majki koje su žrtvovale sve što su imale radi odbrane domovine. Carica Milica koja je izgubila muža kao i mnoge žene ali i braću (devet Jugovića), oca. NJena sudbina je takođe sudbina mnogih nesrećnih žena, nije bila drugačija iako je ona bila „carica“.
Posebno mjesto ima lik majke u pjesmi „Smrt Majke Jugovića“. Već u prvim stihovima ove pjesme naglašena je snažna materinska ljubav. Ona želi da ode na bojno polje da vidi svoje sinove. Kada je stigla na Kosovo i vidjela mrtve sinove i mrtvog muža, majka koja je imala životnu radost da othrani devet sinova ne umire u trenutku saznanja da njih više nema. Slika se upotpunjuje vrištanjem devet konja, lajanjem devet lava, kliktanjem devet sokolova. Sve to podsjeća majku na vrijeme kada je u kući vladala sreća, kada je kuća bila puna života. Majka Jugovića se vraća kući vodeći konje i sokolove. Pred nju izlaze supruge njenih sinova, devet udovica koje zakukaju kada vide devet praznih konja. Prvi susret majke sa udovicama koje žale i plaču, rastužuje majku ali ona opet ne plače. U ponoć je zavrištao Damjanov Zelenko. Majka pita Damjanovu ljubu da nije konj gladan ili žedan, a ljuba joj odgovara da nije žedan ni gladan već da žali gospodara svog što ga nije na sebi donio. Opet se majka sjeća srećnog vremena dok su joj sinovi bili živi još više žali za njima ali ne plače. Na kraju gavrani donose ruku sa pozlaćenom burmom i bacaju je u krilo majci. Majka se obraća ženi svog sina sa pitanjem da li bi prepoznala čija je ruka.