Kako napisati seminarski i dodiplomski rad

SEMINARSKI I DIPLOMSKI RAD U UNIVERZITETSKOJ NASTAVI
Pojam
Sastavni dio studija je izrada pismenih radova kao što su referati, seminarski i
diplomski radovi.
Referat je najniža kategorija pismenog rada kojeg rade studenti. Svrha referata je da
se student šire ili dublje upozna sa sadržajima određenog nastavnog programa i da se
postepeno uvodi u stručni rad. Struktura mu je slična seminarskom radu, a optimalni
opseg je 5-6 stranica teksta u normalnom proredu.
Seminarski rad je relativno samostalna i stručna obrada određene teme/problema
koju/kojeg bira sam student, ili sugerira predmetni nastavnik. Izrada ove vrste rada ne
sastoji se samo u interpretaciji tuđih misli i ideja, nego i u samostalnom proučavanju,
promatranju, razmišljanju, ispitivanju, istraživanju i zaključivanju. Student je dužan
izraditi jedan ili više seminarskih radova iz predmeta koji su utvrđeni nastavnim
programom i pravilnikom o režimu studija. Optimalni opseg seminarskog rada je 15-20
stranica teksta u normalnom proredu.
Diplomski rad je kompletna metodološka vježba u kojoj student potvrđuje svoja
ukupna metodološka znanja i prezentira »svoja« saznanja i odgovarajuću kreativnost. U
ovoj vrsti rada student/apsolvent posebno pokazuje vlastite metodološke, interpretativne i
pisano komunikativne sposobnosti. Diplomski rad je pisani sastav u kome student
obrađuje temu koja je u uskoj vezi s predmetom studija. Od seminarskog rada razlikuje se
samo po nivou obrade. Student/apsolvent može da analizira neko pitanje, neku temu koja
se problemski definira ili se na samom terenu prikupljaju određeni podaci anketiranjem,
intervjuiranjem, promatranjem, snimanjem stanja, proučavanjem određenih slučajeva,
mjerenjem, akcionim istraživanjem itd. Prema tome, diplomski rad je samostalno stručno
djelo studenta/apsolventa u kojem, pod voditeljstvom mentora, student obrađuje utvrđenu
temu. Optimalni opseg diplomskog rada je 30 – 50 stranica teksta u normalnom proredu.
Smisao i značaj izrade seminarskog i diplomskog rada
Učenje je aktivnost i ˝angažiranje˝ u okvirima nastavnog predmeta. Studiranje je
aktivnost i ˝angažovanje˝ oko nauke. Studiranje dakle nije školsko učenje već naukovanje
(izučavati, proučavati, udubljivati se u problem, pažljivo promatrati, razmišljati, tragati,
otkrivati, ispitivati, istraživati, studiozno analizirati, sa studijem raditi i sl.). Ovi termini
čine porodicu pojma »naukovanje«. Iz same logike studiranja proističe da univerzitetska
nastava od samog početka studija mora biti prožeta tragalačkim i istraživačkim aktima.
Seminarski rad je odgovarajući pisani rad koji je nastao kao rezultat korištenja
nekih od pojmova iz porodice pojma naukovanje. Ozbiljnost ovog rada raste u toku
studija. Brucoš ne može imati istu zadaću kao student IV godine ili apsolvent. No, bez
obzira na ovo razlikovanje, seminarski rad treba da bude vježba prelaza učenja u
studiranje. On mora biti odgovarajući stupanj studioznijeg i dubljeg proučavanja pitanja,
brižljivo i znalački napisan rad o onome što se analiziralo i/ili ispitivalo/istraživalo.1