Odlomak

POJAM KRIMINALISTIČKE TAKTIKE

– Kriminalistička taktika je grana kriminalističke znanosti u okviru koje se izučavaju pojavni oblici krivičnih djela i načini njihovog učinjenja, motivi učinitelja i njihovi ciljevi (kriminalna delinkventska taktika i tehnika), stručna znanja,vještine, običaji, navike, shvaćanja, način ţivota i psihologija učinitelja krivičnih djela (kriminalna fenomenologija).
– Kriminalistička taktika pruža kriminalističkoj praksi najoptimalnije modele kriminalističkog postupanja opće prirode, one koji važe za sva krivična djela.
– Pojmovi kriminalističke taktike
1) Taktička preporuka: misaoni model budućeg (predstojećeg) načina postupanja,
2) Taktički način: najracionalniji i najučinkovitiji način poduzimanja operativnih i istražnih mjera i radnji. Ima dvostruku prirodu: pravnu i znanstveno-iskustvenu. Može biti jednostavan i složen. U kriminalističkoj praksi se taktički načini dijele u dvije grupe: oni koji nisu uređeni normama procesnog prava i oni koji su postali sadržaj normi krivičnog procesnog prava,
3) Taktičko rješenje: model operativno-taktičke, dokazne ili istražne radnje koje u mislima stvara kriminalista (tijelo postupka), koju želi poduzeti u konkretnom slučaju. Riječ je o određivanju cilja, načina i sredstva izvršenja radnje, dakle, o izboru sistema operativno-taktičkih (i tehničkih), istražnih i dokaznih radnji, taktičkih načina i kombinacija koji djeluju u dijalektičkoj povezanosti kao najoptimalnijiza rješenje konkretne situacije,
4) Taktička operacija: individualizirani sistem strogo operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje ostvaruje određeni tim (ekipa), a prema planu rukovoditelja operacije u složenim kriminalističkim situacijama;
5) Taktička (operativna) kombinacija: individualizirani sistem operativnih taktičkih, tehničkih i istražnih mjera i radnji koje ostvaruje tim kriminalista, uz prethodno planiranjecjelokupne operacije, usloženim kriminalističkim situacijama.
6) Kriminalističko taktički način: to je najracionalniji, najprikladniji i najučinkovitiji način obavljanja operativne, istražne ili radnje dokazivanja, koji po mišljenju tijela postupka, najviše odgovara konkretnoj operativno taktičkoj i taktičko-procesnoj situaciji, i koje ono bira iz arsenala kriminalističke taktike sukladno procjenioperativno-taktičke ili taktičko-procesne situacije.

KRIMINALISTIČKE PROCEDURE

– Pod kriminalističkim procedurama treba podrazumijevati kriminalističko istraživanje činjeničnih okolnosti koje izravno ili neizravno ukazuju na postojanje krivičnog djela i/ili učinitelja.
– Osnovni cilj kriminalističke procedure (istraživanja) je otkrivanje novoga, nepoznatog. Ta je djelatnost obilježena istovremenom, simultanom i sukcesivnom primjenom spoznajnih funkcija: promatranja, mišljenja i prakse.
– Kriminalističko istraživanje u smislu kako je navedeno, odvija se na dva različit načina: poduzimanjem neformalnih i formalnih (procesnih) mjera i radnji
– U svakodnevnoj kriminalističkoj praksi razlikuju se: primarni, sekundarni i tercijarni stadij kriminalističkih procedura.
a) Primarni stadij obuhvata događanja ante delictum i tempore delicti,
b) Sekundarni stadij obuhvata postupanja post delictum,
c) Tercijarni stadij je rekonstruktivan stadij.
– Sadržaj kriminalističkog istraživanja policije, bez obzira da li je riječ o neformalnoj ili formalno-procesnoj djelatnosti, u osnovi je determiniran sljedećim faktorima:
1) karakterom početne situacije konkretnog krivičnog događaja ili djela,
2) pravilima kriminalističke nauke koja se moraju primijeniti u konkretnom slučaju
3) odredbama ZKP-a i drugim zakonskim i podzakonskim aktima.
– U okviru kriminalističkih procedura važnu ulogu igra proces konstruktivizacije.
– To je složeni misaoni proces neposredno vezan s operativnom i procesnom djelatnošću kriminalista pomoću kojega se, na temelju postupka identifikacije i individualizacije, razlikovanja, analize i sinteze, apstrakcije i približne generalizacije, utvrđuju granice među pojedinim predmetima, njihovim svojstvima, odnosima, radi boljeg operiranja s njima.
– Stalno treba voditi računa o tzv. spoznajnoj trijadi kriminalističke procedure:
1) promatranju, (Promatranje je specijalno organizirano (plansko) opažanje kojim se selektivno odabire samo dio percipiranog matrijala koji se može percipirati, kao relevantan)
2) mišljenju (Mišeljenje kao druga spoznajna funkcija u širem smislu pokriva svaki kognitivni proces obrade ideja, predodžbi, slika, simbola i pojmova) i
3) praksi (Praksa je u kriminalističkoj nauci više nego provjera pravilnost naučenog znanja. Ona ima stvaralačku spoznajnu funkciju).
– Završetak kriminalističke procedure u osnovi javlja se u dva oblika.
1) prvom, kada je nesporno utvrđeno postojanje krivičnog djela i učinitelja i
2) drugom, kada je nemoguć nastavak krivičnog progona, zato što su iscrpljene sve mogućnosti daljnjeg razjašnjavanja činjeničnog stanja, tj. kada se od nastavka kriminalističke procedure ne može očekivati ni minimum uspjeha, jer nema više izgleda da će se osigurati dostupnost učinitelja, kada je utvrđeno da se ne radi o krivičnom djelu ili ako postoje zapreke za primjenu krivičnih sankcija (imuniteti, nedostupnost) itd.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 19 stranica
  • - -
  • Školska godina: -
  • Skripte, Kriminalistika
  • Bosna i Hercegovina,  Sarajevo,  UNIVERZITET U SARAJEVU Pravni fakultet  

Više u Skripte

Komentari