Odlomak

1. Pojam kulture i civilizacije. Istorija pojmova
Reč kultura potiče od latinskih reči cultus, colere, cultura u značenju negovanja, gajenja, obrade polja. Prvi put ova reč dobija i metaforički smisao u delu rimskog filozofa Cicerona, u delu Rasprave u
Tuskulu, gde on kaže: Cultura animi philosophia est. U srednjem veku, u Engleskoj 16. veka kultura je poistovećivana sa religijskim kultom, ali i sa kultivisanom zemljom, a 17. veku odnosi se na razvoj duha i prefinjenost manira. U 18. veku pojavljuje se još jedan, semantički blizak, pojam – civilizacija. Civilizacija predstavlja, barem za Engleze i Francuze, suprotnost divljaštvu, viši stepen razvoja ljudskog društva. Prema N. Elijasu, društveni razlog za uvođenje ovog termina je politička praksa kolonijalizma, odnosno potreba da se stvori filozofija (tj. ideologija) koja će opravdati pokoravanje naroda na koje se naišlo u Africi, Americi i Aziji i definisati ovaj proces kao „prosvećivanje“ „divljih“ naroda od strane visokorazvijenih, civilizovanih kolonizatora. Za Francuze i Engleze, civilizacija je nešto čime se ponose, superiorna instanca u razvoju.
Nasuprot tome, za Nemce je civilizacija sekundarna, vezana za sferu tehnike, političko-pravne nadgradnje, materijalne kulture i razmenljiva je. Termin kultura vezuju za sferu jezika, religije, umetnosti, morala, filozofije, tj. duhovnu sferu koja je jedinstvena, neponovljiva i nacionalna, za nju ne važi pojam progresa. Kooperacija među narodima moguća je samo na civilizacijskoj ravni,transfera materijalnih dobara, tehnologije….

2. Evolucionistička teorija
Evolucionizam je teorija koja se prvobitno odnosila na biološku nauku. Prema ovoj teoriji složeni organizam se razvijao od jednostavnih ka složenijim oblicima. Evolucionisti (Tajlor, Morgan, Spenser i Bastijan) smatraju da su razlike među različitim kulturama u osnovi samo kvantitativne razlike, tačnije samo u stepenu razvitka.
Engleski antropolog Edvard Tejlor je najpoznatiji predstavnik evolucionisticke teorije kulture, tj. civilizacije. Civilizacija se razvija na podlozi razuma i naucnog saznanja, napredak trazi razum, pa se Tejlor radikalno suprotstavlja tradicionalizmu. Do kulturne evolucije dolazi zato sto na kraju razum preovlada nad pogresnim stanovistem, koje je prigusila tradicija. Sto je neka kultura na nizem stupnju, utoliko su zakoni tradicije jaci.
Lesli Vajt je unapredio evolucionističko shvatanje kulture i ideju o utilitarnosti kulture – kulturne ustanove su u osnovi korisne. Drustvena grupa stvara kulturu, pa je znacajnija od pojedinca. Pojedinac nije relevantan za aktuelni kulturni proces, vec za objasnjenje kulturnog procesa. Ne odredjuju ljudi kulturu po zelji i zamisli, vec kultura odredjuje ponasanje ljudi. Pojedinac nije u stanju da menja kulturu.

3. Funkcionalistička teorija
Antropolog Bronislav Malinovski polazi od toga da su ljudska bića jedna životinjska vrsta, što znači da čovek mora prvo biološki da opstane tj. preživi kao i svaki drugi organizam u prirodi – primarnoj sredini, da bi tek potom stvorio sekundarnu sredinu – kulturu. Razlika između ove dve je u tome što je primarna sredina data, a sekundarna je stvorena i mora se stalno reprodukovati, održavati i usmeravati. U temelju kulture nalaze se ljudske potrebe. Drugi važan pojam je pojam funkcije. Funkcija se objašnjava kao zadovoljenje neke potrebe aktivnošću u kojoj ljudska bića sarađuju, upotrebljavaju rukotvorine i troše dobra. Odnos koji se uspostavlja između potrebe i funkcije je funkcionalan. Treći važan pojam je tradicija. Kulturna tradicija se mora prenositi sa pokoljenja na pokoljenje uz pomoć mehanizama “vaspitne prirode”. Bez nje bi svako pokolenje iznova moralo da stvara kulturne tekovine, umesto da ih nadograđuje. Četvrti elemenat kulture je njena organizacija unutar institucije. Tako bi institucija “umetnosti” bila zbir shvatanja ljudi jedne zajednice o tome šta je umetnost.

4. Antiintelektualizam Franca Boasa. (metafizičke teorije o kulturi)
Prvi antiintelektualista je Pavlov, po kojem automatski refleksi vladaju ponašanjem mnogo više nego racionalna misao; drugi je Frojd, koji je ljudsko mišljenje i delanje shvatao proizvodima nagona i neuroza.
Franc Boas je utemeljivač američke antropologije. Rođen je i obrazovan u Nemačkoj i na njegov rad veoma je uticala nemačka tradicija idealističkog mišljenja. Boas polazi od toga da svaka kultura ima svoju proslost i odlikuje se svojom vlastitom jedinstvenom istorijom Po njemu je ekonomija, tehnologija, ili ono sto Nemci zovu sferom civilizacije – nusproizvod Ideja. Boas uvažava i tradiciju i osećanja kao bitne faktore kulture. Ukazivao je da se i danas u najrazvijenijim društvima uobičajeno mišljenje vodi pre svega osećanjima i navikom, a ne razumom. Podrazumeva da je politicka promena u jednom narodu prvenstveno ogranicena idejama kojih se taj narod drzi, pre nego strukturom datog drustva, deobom moci itd.
Rut Benedikt smatra da je osećanje pojedinca odlučujuce u razjašnjenju suštine kulturnog sistema, dok je razum sporedan činilac. Ona uvodi pojam kulturnog obrasca. Zateceni obrazac predodredjuje polozaj svakog novog clana u nekoj zajednici. Od trenutka rodjenja nekog pojedinca, obicaji sveta u kojem je rodjen uoblicavaju njegovo zivotno iskustvo i ponasanje. Kultura je ono sto je primarno, pojedinac je sekundarni izvrsilac.
Emil Dirkem istice princip ’kolektivne svesti’, smatrajuci da pojedinac nije nista, da je nemoćan da stvori kulturnu instituciju.Kultura je sistem kolektivnog verovanja i osecanja. Vera i osecanje su suprotstavljeni razumu i umu.
Alfred Luis Kreber prihvata pojam kulturnog obrasca u razvoju kulture. Kulturni sistem ima 2 obrasca ili osobine kulture: 1.osnovne i 2. drugostepene, koje naziva jos 1. stvarnosnom i 2.vrednosnom kulturom. On uvodi i “krivulju rasta” po kojoj svaki stilski obrazac teži svom vrhuncu posle koga opada i odumire.

5. Teorija kulturnih ciklusa. (metafizičke teorije o kulturi)
Pripada grupi iracionalisticko-metafizickih teorija i polazi od pretpostavke da istorija neke kulture ne tece linearno, vec u ciklicnom hodu. Kulturni proces pretpostavlja proces nastanka, rasta, nestajanja i ponovnog radjanja kultura. Najznacajniji predstavnici su Špengler, Đan Batista Viko i Danilevski.
Nikolaj Danilevski je među prvima razvio ideju da ne postoji pravolinijski razvoj neke opšte istorije civilizacije. Po njemu postoji 10 kulturno-istorijskih tipova: egipatski, kineski, asirsko-vavilonski, indijski, iranski, jevrejski, grčki, rimski, arapski, germansko-romanski, nakon kojeg će uslediti 11.tip – slovenski.
Špengler je utemeljivač ciklusne teorije kulture u XX veku. Jedna kultura na svom startu ima svoje određene i ograničene ”unutrašnje mogućnosti”. Tako bi istorija jedne kulture bila progresivno ostvarivanje onoga što je njena mogućnost. Smatra da je kolektivna duša naroda osnov kulture. Jedna kultura umire kada je ta dusa ostvarila punu sumu svojih mogucnosti u obliku naroda, jezika, verskih ucenja, umetnosti itd. Na kraju kultura umire i postaje civilizacija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 12 stranica
  • Kulturologija 1 Sreten Petrovic
  • Školska godina: Sreten Petrovic
  • Skripte, Mediji/Kultura
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Filološki fakultet  

Više u Skripte

Jedan komentar na “Kulturologija”

drdanradff says:

Odlična skripa!

Komentari