Odlomak

1.1. Pojam i karakteristike usluga

Postoje različite periodizacijerazvoja društva, od kojih su neke više, a neke manje poznate. Tako podela dosadašnjeg razvoja celokupnog društva sa gledišta vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, od prvobitne zajednice, preko feudalizma do današnjih dana, mora se priznati, spada u one poznatije. Mnogi akteri, a posebno Drucker ukazuje u poslednje vreme na velike promene koje predstoje u tzv. postkapitalističkom društvu. Istina, mnogi ga nazivaju informatičkim društvom, društvom znanja i sl.

Bell je dosadašnji razvoj podelio na tri faze ekonomije rada:
1.    poljoprivrednikovu „igru protiv prirode“ u kojoj se pojavljuju ljudi nasuprot prirodi,
2.    industrijska „igra protiv prerađene prirode“ u kojoj se događa igra između ljudi i mašina,
3.    postindustrijske usluge „igra između ljudi“ u kojoj se odvija igra između činovnika i potrošača ili stručnjaka i klijenata.

Karakterišući budući stepen razvoja društva kao igru između ljudi („game between persons“) želi se predstaviti suština ove postindustrijske ere u poređenju sa ranijim erama. U industrijskoj eri imamo odnos između ljudi i mašina, koji je uslovio nastanak novih organizacionih rešenja u proizvodnji, kao i u koordinaciji i menadžmentu. U sferi usluga naročito se ističe značaj upravljanja odnosima između ljudi: između zaposlenih u uslužnim firmama i njihovih potrošača, između samih zaposlenih u tim firmama itd. U tom smislu, tipična karakteristika uslužnih kompanija u razvijenim privredama je ta da jedna od njihovih „outputa“ predstavlja stvaranje novih društvenih odnosa, kao i da svoju organizacionu sposobnost moraju proširiti izvan organizacije.

U bilansima nacionalnih ekonomija usluge su, prema Ljubojeviću, tradicionalno tretiranje kao „tercijarni“ ili rezidualni sektor privrede. Pojam „rezidualnog“ sektora pokazuje da se usluge tretiraju kao manje značajne delatnosti u odnosu na primarni i sekundarni sektor. Spora afirmacija uslužnog sektora, kao sve značajnijeg sektora ekonomije, nastaje kao posledica nedovoljnog razumevanja uloge uslužnih organizacija i uslužne industrije u ekonomiji. Prema istom autoru, usluge predstavljaju široko polje aktivnosti koje se ogledaju kroz: maloprodaju, transport, osiguranje, špediciju, turizam, bankarstvo, rekreaciju i druge aktivnosti a morale su se, uglavnom, tražiti neke zajedničke karakteristike. Češće korišćenje definicije pojma usluga ističu fizičke razlike između usluga (neopipljive, nevidljive, kratkotrajne i kvarljive) i roba (opipljive, vidljive i trajne i mogu se skladištiti). Ova i slične definicije izazivaju različite probleme. Prvo, postoje robe koje nisu opipljive ili vidljive, kao što su elektronski podaci koji se mogu skladištiti. Drugo, definicija ne pravi razliku između efekta usluge i njenog „procesa proizvodnje“, imajući u vidu da proces pružanja usluge može biti vidljiv, a efekti mogu biti kratkotrajni. Treće, definicija naglašava fizičke razlike, ali ne rasvetljava ekonomski značajne aspekte usluge.

Usluge se mogu klasifikovati na različite načine, bilo da ih obavljaju pretežno ljudi ili mašine i bez obzira na to da li se temelje na profitnoj ili neprofitnoj bazi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari