Vjerska propaganda

UVOD
Propagirati znači djelovati, i znači širiti određena uvjerenja. Svaka institucija, svaki proizvod, da bi se predstavio “korisnicima” mora da im bude predočen; ljudi moraju da budu ubijeđeni da je nešto dobro po njih. Svaka religija ima svoju propagandu. Neke su nasilne, neke nisu; metode ovise od onog ko je vrhovni vođa, pa i od toga kolika je moć naroda, i šta on dozvoljava, a šta ne.

Dvije najveće monoteističke religije u svijetu, kršćanstvo i islam, koriste još od svog nastanka razne metode propagandnog djelovanja. U prošlosti je bilo sasvim normalno da se sije mržnja prema drugim religijama, da se ubijaju pripadnici drugih religija, i da se ljudi nasilno prevode iz jedne religije u drugu. Milioni su onih koji su osjetili torture raznih religija. Milioni su onih koji su trpjeli nasilje koje je usmjereno prema njima, pod parolom vjere i Boga. Danas je situacija, moglo bi se reći, obrnuta. Danas se potencira na miru, demokratiji i ljubavi. To su neki od elemenata koji sprečavaju religije da javno šire mržnju prema drugima.

U interesu svake religije je da pridobije što više ljudi. Što je veći broj, to je i veća moć. Tako religije dejluju neprestano između straha od gubitaka i želje da pridobiju ljude. U islamskom i kršćanskom svijetu se smatra da se Božije poruke ne trebaju samo učiti, da nije dovoljno samo prihvatanje poruke, nego da se one trebaju tumačiti, širiti, rasprostirati. Oni koji razumiju poruke, dužni su informisati druge kako krenuti pravim putem, dužni su propagirati poruku kako bi je prihvatili i oni koji nisu dovoljno i na pravi način obaviješteni.
VJERSKA PROPAGANDA
Propaganda se u današnje vrijeme poimlje uglavnom kao dvoznačan pojam: kao djelatnost, i kao komunikološka disciplina.

Propagiranje je danas u suprotnosti sa onim starim pravilom, da dobroj robi reklama ne treba. I uvijek je diskutabilno kad je riječ o društvenom fenomenu. Zato je vjerska propagandaipak, samo i prvo, propaganda koja ima svoju zakonitost, a to je tržište, konkurencija, a tek onda se nazire u njoj i smisao.Propaganda u religijskom smislu uvijek ima i svoju dvostruku stranu, često se ocrnjuje suprotna stana da bi se naglasili vlastiti stavovi.
Onaj tko ima potrebu naglašavati tko je i što je, i od toga raditi propagandu, prije ili kasnije će doći u zabludu i napast da se uspoređuje sa drugima, kao da je to riječ o različitim proizvođačima istovrsne robe.Roba koja se reklamira ima različito značenje, jer propaganda je uvijek borba protiv konkurencije radi li se o mobitelu ili o nekim društvenim vrijednostima, moral i slično, a što je dio propagande jedne vjerske prakse.
Konkurencija na ideološkom planu u pluralnom društvu funkcionira kao i konkurencija na tržištu. Mnoge religije su prolazile kroz razne stadije u ljudskoj historiji, od neprestanog širenja, do opadanja broja pripadnika određenih religija. Najbolji način na koji su se nosile sa svim tim bila je neprestana propaganda. Mnogi vjerski sukobi, pored ekonomske svrhe, imali su za svrhu i širenje, odnosno propagandu određene religije.

Temeljni propagandni motiv, korišten u krstaškim ratovima, polazio je od vjerskog osjećaja katolika koje je uporno razvijala katolička crkva da je u Jerusalemu ugrožen Sveti grob (grob Isusa Krista). U Irskoj se godinama vodio klasičan vjerski rat između katolika i protestanatau kojem su se neograničeno koristile metode i sredstva vjerske propagande.I agresija na BiH imala je karakter vjerske agresije.

Svojim vlastitim primjerom mi najbolje propagiramo svoju vjeru. Kako god tumačili ovo – stoji da svako ima neku svoju istinu. I da želi tu istinu nekako prenijeti dalje. Kako je možemo prenijeti, osim izražavanjem svog mišljenja, nadmetanjem, prepirkama, svađama? Sami malo što možemo učiniti, ali u grupama se mogu postići nevjerovatni rezultati. Tako danas imamo vjerske službe, kojima nije samo zadatak da obezbijede uslove za praktikovanje vjerskih potreba, već i da potiču odgovarajuće motivacije.

OSTVARIVANJE VJERSKE PROPAGANDE
Sve religije svoja poslanja ostvaruju propagiranjem određenih načela:
1. Propovijedima u okviru vjerskih objekata,
2. Usmenom komunikacijom u neposrednom razgovoru,
3. Pisanom rječju.