Odlomak

Lasersko zračenje stvara se odgovarajućom pobudom pogodno izabrane tzv. aktivne sredine, za čije osnovne komponente (atome, molekule) postoji dovoljno velika vjerovatnoća za nastajanje fizičkog procesa interakcije foton – atom/molekul, nazvanog stimulisana emisija. Aktivna sredina nalazi se unutar optičkog rezonatora koji uređuje, usmjerava i pojačava haotično nastale pojedinačne događaje stimulisane emisije elektromagnetnog zračenja. Tako pojačano zračenje, koje izlazi iz rezonatora naziva se lasersko zračenje i ima određene karakteristike [1].
Glavne osobine laserskog zračenja su monohromatičnost, koherentnost i velika gustina snage/energije. Ove osobine mogu se postići u širokom spektru talasnih dužina elektro-magnetnog zračenja. Djelovanje laserskog zračenja na sredinu na koju pada ili kroz koju prolazi, određeno je stepenom apsorpcije zračenja date talasne dužine.
Naziv LASER potiče od početnih slova engleskih riječi Light Amplification by Stimulated Emision of Radiation, što znači – pojačanje svjetlosti stimulisanom emisijom zračenja.
Laser je prvi put industrijski upotrijebljen 1965. godine za bušenje, primijenjen je rubinski laser.
Laser nalazi primjenu u različitim oblastima: medicini, telekomunikacijama, mjernoj i regulacionoj tehnici, obradi materijala i ostalim oblastima.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 48 stranica
  • Nove tehnologije -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Mašinstvo
  • Crna Gora,  Podgorica,  UNIVERZITET CRNE GORE - Mašinski fakultet u Podgorici  

Više u Mašinstvo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari