Primjeri primjene i zavarivanje Ni-legura

1 Uvod

Nikl je po svojim mehaničkim i magnetskim svojstvima sličan Fe, jer je u periodnom sistemu elementa blizak Fe. Dobra svojstva su mu antikorozivnost, vatrootpornost (otpornost na oksidaciju pri visokim temperaturama), čvrstoća na visokoj temperaturi i otpor na puzanje, te otpornost pri niskim temperaturama [1].
Nikl ima austenitnu strukturu, pa su mu svojstva slična austenitnim čelicima. Struktura Ni i Ni- legura je austenitna od sobnih temperatura do tačke topljenja, pa nije moguće toplotnom obradom smanjiti zrno. Zrno se može usitniti hladnom deformacijom i naknadnom toplotnom obradom. Austenitna struktura posjeduje dobru istezljivost i zavarljivost.

Ugljika u Ni – legurama obično ima 0.01-0.15%. Pri radnim temperaturama 315-760 °C na granicama kristala izlučuje se grafit, koji predstavlja pukotine. Zato je potrebno držati C< 0.02% ili stabilizirati sa Ti- titanom. Ako je prisutan Cr-krom, mogu se rastvoriti karbidi na granicama zrna, slično kao kod visokolegiranih čelika sa Cr, no smanjenje antikorozivnosti je manje nego kod antikorozivnih čelika.
Korištenje komercijalno čistog nikla je relativno ograničeno, međutim ogroman raspon legura nikla je na raspolaganju. Nikl i njegove legure su dostupne u različitim oblicima kao što su ploče, limovi, trake, cijevi, šipke i odljevci.
Grupe Ni – legura. Posmatrajući postizanje čvrstoće Ni legure se mogu podijeliti u dvije grupe:
– Legure koje postižu mehanička svojstva (čvrstoću) legiranjem elementima koji se rastvaraju u krutom stanju stvarajući sa Ni supstitucijske kristale mješance. Prema USA normama to su materijali grupe 200, 400, 600 i 800.
– Materijali II grupe postižu očvršćavanje naknadnom termičkom obradom, a pojava očvršćavanja je omogućena dodacima Al, Ti i eventualno Nb. Prema USA normama to su materijali grupe 300, 500, 700 i 900.
Naredne tabele prikazuju tipične materijale iz I i II grupe.