Odlomak

1. Uvod
Osvald Špengler (Oswald Arnold Gottfried Spengler) koji je rođen 29. Maja 1880. godine a preminuo je 8. Maja 1936. godine, je nemački filozof istorije i kulture, poznat po delu Propast Zapada.
Preklom je iz konzervativne, niže građanske prodice. Otac mu je bio rudarski tehničar koji je kasnije radio u poštanskom uredu, a umro je 1901. godine. Osvald je bio najstarije dete i jedini dečak u prodici. Zdravstveno stanje mu je bilo loše imao je dosta problema sa srcem i migrenama koje su ga mučile ceo život. Svoje mladosti se seća kao vremena glavobolje i anksioznosti. Njegova porodica se 1890. Godine preselila u grad Hale gde je Osvald stekao srednjoškolsko obrazovanje učeći grčki, latinski, matematiku i prirodne nauke. Puno je čitao, voleo umetnost, posebno poeziju, dramu i operu. Zanimale su ga ideje Getea i Ničea koje će kasnije spomenuti kao glavne uticaje u svojoj Propasti Zapada. Pohađao je nekoliko fakulteta i obrazovao se iz raznih područja: istorija, filozofija, matematika, umetnost i prirodne nauke. 1903. godine nije uspeo steći doktorsku titulu zbog nedovoljno referenci o Heraklitu, ali to mu je uspelo sledeće godine. 1905. godine pretrpeo je nervni slom. Neko vreme je radio kao učitelj u Sabrukenu i Dizeldorfu, od 1908. do 191. predavao je nemačku istoriju i matematiku u Hamburgu. Nakon majčine smrti, preselio se u Minhen gde je ostao do kraja života. Posvetio se svojem filozofskom radu i pisanju, živeo je usamljeno i veoma skromno. Izdražavao se od malog nasledstva, a povremeno je prihvatao tutorske poslove ili je pisao za časopise kako bi dodatno zaradio.
Rad na svom životnom delu Propast Zapada, započeo je sa namerom da se prvenstveno koncentriše na položaj Nemačke u Evropi, pod uticajem događaja vezanih za drugu marokansku krizu odlučio je da proširi opseg. U knjizi iznosi svoju teoriju cikličnog razvoja kultura i pesimističnu viziju budućnosti i zapadne civilizacije koja se nalazi na kraju svog razvoja. Po njemu istorija je skup biografija nezavisnih kultura koje su nalik živim organizmima: rađaju se kako bi ostvarile svoj potencijal, prolaze kroz razdoblja mladosti, zrelosti i starosti i na kraju neizbežno umiru. Zapadna kultura koju Špengler nazica faustovskom jer smatra da je doktor Faust personificira njen ukupni duh, nastala je tokom srednjeg veka i upravo je dostigla vrhunac te počinje opadati da bi za nekoliko vekova potpuno nestala. Nastanak ne mora biti posledica nikakvih katastrofa niti dramatičnih događaja, nego jednostavno gubitka pokretačke snage i zamene nekokm novom kulturom s vlastitom praidejom u njenim manifestacijama u obliku religije, filozofije, umetnosti i politike.
Prvi deo je bio gotov 1914. godine, a izdavanje je odloženo zbog Prvog svetskog rata. Za vreme rata Špengler je zapao u finansijske probleme jer mu je nasledstvo bilo uloženo u inostanstvu tako da je tada živeo u siromaštvu. U ratu nije učestovao jer je ranije proglašen trajnje nesposobnim za vojnu službu. Knjiga je izašla sredinom 1918. godine i uskoro postigla veliki uspeh u nemačkom društvu osiromašenom ratom i nezadovoljnim odlukama Versajske konferencije, a bila je uspešna i izvan Nemačke, te brzo prevedena na nekoliko jezika. A akademskim krugovima naišla je na različite reakcije: kritikovana je Špenglerov misticizam, ali se delo smatralo važnim doprinosom teoriji o cikličkom toku istorije. Doprinelo je i njegovom ugledu pa je usledećim godinama držao brojna predavanja o politici i filozofiji. 1919. je odbio mesto profesora na

Gotingenskom fakultetu kako bi se mogao posvetiti pisanju. Kretao se u uticajnim političkim i gospodarskim krugovima i od svojih imućnih prijatelja dibojao je finansijsku pomoć. Prijatelji su mu bili poznati industrijalci Pol Rojš i Alber Vogler, sestra poznatog filozofa Elizabeta Niče, arheolog i etnolog Leo Frobenius i drugi uticajni intelektualci.
Drugi deo Propasti Zapada objavljen je 1922. godine a sledeće godine je izmenjen prvi deo. U prvoj polovini dvadesetih godina Špengler se posvetio politici, a još 1919. godine u svom delu Prusijanizam i socijalizam, protivio se marksizmu i liberalizmu te je kao rešenje video nemački socijalizam baziran na konzervativnim pruskim vrednostima reda, autoriteta i dužnosti Aktivno se uključio u politiku zalažući se za dovođenje Reišerhova generala Van Sekta na položaj državnog poglavara. Ti pokušaji su propali, a Špengler se pokazao kao neuspešan u praktičnoj politici pa se 1925 pgodine povukao i posvetio filozofskom radu. 1927. godine doživeo je blaži moždani uda, dok je 1931. godine objavio delo Čovek i tehnika u kojima upozorava na opasnosti u koje tehnologija i industrializacija donose kulturi. Posebno je upozorio na tendenciju širenja zapadnjačke tehnologije među nepirjateljskim obojenim rasama koje je mogu iskoristiti kao oružje protiv Evrope.
Iako je 1932. godine glasao za Hitlera, a ne za Hindenburga, novog nemačkog Firera je smatrao vulgarnim. U početku je imao pizitivne stavove i nacizmu, ali i tada je dao do znanja da Hitlera ne smatra impresivnim, bolje mišljenje je imao o drugom nacističkom moćniku Gregoru Štraseru. Nakon prvog susreta i razogovora sa Hitlerom 1933. godine komentarisao je da ne želi junačkog tenora, već pravog junaka. Iste godine je postao član Nemačke akademije, a odnosi sa nacistima su se dodatno zaoštravali. Javno se prepirao sa Alfredom Rozenbergom, odbijao je Gobelsove pozove da drži javne govore. Naciste je smatrao previše ograničenim na Nemačku, a odbacivao je i njihove biološke i antisemitske ideje. Zbog pesimizma i kritičkog stava našao se u izolaciji. Iako su i nacisti cenili njegovu kritiku liberalizma, delo Godine odluke, objavljeno 1933. godine, a vrlo popularno mežu konzervativnom, nacionalističkom desnicom je uskoro zabranjeno. 1934. u Noći dugih noževa, kada se hitler obračunao sa neistomišljenicima, ubijeni su ineki Špenglerovi prijatelji.
Poslednje godine je proveo u Minhenu slušajući Betovena, čitajući Moliera i Šekspira, skupljajući knjige i drevna oružja. Povremeno je putovao u planine Harz i Italiju. Kratko pre smrti, u pismu prijatelju napisao je da za deset godina Nemački Rajh verovatno više neće postojati. Umro je od srčanog udara tri dana pre 56-og rožendana. Nikada se nije ženio i nije imao dece.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Matematika

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari