Materijalno gradjansko pravo

MATERIJALNO GRAĐANSKO PRAVO

Građansko pravo u objektivnom smislu je skup pravila kojima se uređuju oni imovinski odnosi u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidbi i imovine.

Građansko pravo u subjektivnom smislu je skup ovlaštenja koja subjektima imovinskopravnog odnosa priznaju norme objektivnog prava.

Načela građanskog prava

1. Načelo dispozitivnosti-znači da imovinskopravni odnos nastaje, mijenja se i prestaje voljom stranaka.
• u obveznom pravu dispozitivnost se odnosi na slobodu ugovaranja i uređenja obv. odnosa
• u stvarnom pravu dispozitivnost se očituje u slobodi korištenja i raspolaganja stvari
• u nasljednom se dispozitivnost očituje u slobodi oporučnog raspolaganja
2. Načelo stranačke ravnopravnosti-znači da su stranke potpuno ravnopravne
3. Načelo imovinske sankcije-je mjera koja pogađa onog tko ne poštiva preuzete obveza
4. Načelo prometnosti prava-znači da je većina prava prenosiva

Sustav građanskog prava

Građansko pravo sastoji se od:
a) Opći dio-sadrži pravna pravila koja su zajednička svim dijelovima građ. prava
b) Stvarno pravo-sadrži pravna pravila kojima se uređuju oni odnosi u koje ljudi stupaju povodom stvari
c) Obvezno pravo-sadrži pravna pravila kojima se uređuju oni odnosi u koje ljudi ulaze povodom činidbi
d) Nasljedno pravo-sadrži pravna pravila kojima se uređuje prijelaz imovine s jednog subjekta na drugi u slučaju smrti te osobe

IZVORI: -zakoni, pravni običaji, sudska praksa

Građansko pravni odnos
To je onaj odnos koji je uređen pravilima građanskog prava

PRAVNE ČINJENICE
-su činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu i prestanak pravnog odnosa, a s tim u vezi i samog subjektivnog prava. Možemo ih podijeliti na nekoliko kriterija:

1. Pravne činjenice s obzirom na postanak dijelimo na:
-prirodne događaje

-ljudske radnje su manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni učinci. Dijelimo ih na :
-dopuštene (pravni poslovi-su stranačka očitovanja volje usmjerena na postizanje određenih dopuštenih pravnih učinaka
-nedopuštene (delikti-su protupravne radnje za koje pravne norme i mimo volje štetnika vežu odnos odgovornosti za štetu

2. Pravne činjenice s obzirom na funkciju dijelimo na:
-pretpostavke- su činjenice koje su realno nastale u stvarnosti, može se dokazati

-pravna osnova- je bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih prava. Ona je centralna pravna činjenica oko koje se grupiraju sve ostale pravne činjenice.

-presumpcija-je pravna činjenica koja se smatra dokazanom sve dok se ne dokaže suprotno, iznimka je neoboriva presumpcija kod koje nije dopušteno dokazivati da ne postoji

-fikcija-je ona činjenica za koju se zna da nije nastala i da nikad neće nastati, ali se uzima kao da je nastala da bi mogao nastati neki pravni odnos

SUBJEKTI PRAVNOG ODNOSA

Pravni subjekt je nositelj prava i obveza. Može biti:
a) fizička osoba i
b) pravna osoba.

Pravni subjekt mora imati dva osnovna svojstva da bi se uključio u građanskopravne odnose:
1. Pravnu sposobnost- to je svojstvo biti nositeljem prava i obveza

2. Poslovnu sposobnost- je svojstvo da vlastitim očitovanjima volje stječe prava i obveze. Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost, ali ne mora imati i poslovnu niti isti stupanj poslovne sposobnosti

Osim pravne i poslovne sposobnosti subjekti imaju još jednu:
Deliktna sposobnost- to je svojstvo pravnog subjekta da odgovara za svoja protupravna ponašanja.

Fizička osoba
To je živ čovjek. Ona nastaje rođenjem, a prestaje smrću

Pravna sposobnost fizičke osobe
Pravna sposobnost fizička osoba stječe rođenjem, a gubi je smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom i utvđivanje smrti, ali se koji put i nerođenom djetetu priznaje pravna sposobnost – pod pretpostavkom da se živo rodi – nasciturus – (fikcija mora ići u korist djeteta i dijete se mora roditi živo). Fizičkoj se osobi pravna sposobnost ne može oduzeti, ali poslovna može.

Poslovna sposobnost fizičke osobe:

Postoje 3 stupnja poslovne sposobnosti fizičke osobe:
1. puna ili potpuna posl.spos. – stječe se s navršenih 18 g života ili zaključenjem braka prije punoljetnosti; ili ako postane roditeljem s navršenih 16 godina, a duševno je zreo.

2. ograničena poslovna sposobnost – mogu sklapati pravne poslove, ali moraju imati odobrenje zz ili staratelja; ako tog odobrenja nema – šepavi pravni poslovi.
Ona može biti posljedica dvije situacije – (1) punoljetna osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti; (2) kad se osobi koja još nije punoljetna priznaje djelomična posl.spos. (15 g, u radnom odnosu);

3. potpuna poslovna nesposobnost – osobe koje nisu navršile 18 godina (a nema iznimke); punoljetne osobe kojima je potpuno oduzeta poslovna sposobnost ( u izvanparn.post). Njih zastupaju zakonski zastupnici.

Deliktna sposobnost
Fizička osoba stječe s navršenih 14 g života.

Dijete do 7 godina – ne odgovara za štetu (odgovaraju njihovi roditelji, staratelji, škola).
Od 7-14 – ne odgovara, osima ako se dokaže da je pri uzrokavanju štete bio sposoban za rasuđivanje (odgovaraju njihovi roditelji, staratelji, škola).

Pravna osoba
-je društvena tvorevina kojoj pravni poredak priznaje pravnu sposobnost

Pravna sposobnost pravne osobe – steče je u trenutku osnivanja (uža je nego kod fizičke osobe)
Pravna osoba, za razliku od fizičke, može biti nositeljem samo onih prava i obveza koja joj trebaju da bi ostvarila svoj cilj. Pravna osoba ima posebnu pravnu sposobnost jer dok fizička osoba djeluje unutar onoga što nije zabranjeno, pravna osoba može djelovati samo unutar onoga što joj je dopušteno

Poslovna sposobnost pravne osobe
Pravna osoba u istom trenutku dobiva i pravnu i poslovnu sposobnost (čim je osnovana kao pravni subjekt).
Poslovna sposobnost pravne osobe je uvijek potpuna za razliku od njezine pravne sposobnosti koja ima stupnjeve, ovisno o njezinim aktima koji određuju njezinu svrhu postojanja.

Svoju volju pravna osoba izražava putem: pravnih akata-statuta,pravilnika- (statička volja) i putem svojih tijela u kojima su fizičke osobe (dinamička volja) te se radnje tijela uzimaju kao radnja pravne osobe.

Deliktna sposobnost pravne osobe – utvrđuje se prema krivnji tog tijela. Razlika – zastupnik. To je njegova vlastita radnja koju poduzima u ime i za račun pravne osobe.

Da bi neka društvena tvorevina postala pravna osoba:
1) mora imati čvrstu i stalnu organizaciju
2) mora imati svoju zasebnu imovinu
3) mora dobiti pravnu sposobnost

Vrste pravnih osoba:
-pravna osoba javnog prava
-pravna osoba privatnog prava
-korporacije – zajednica osoba (fizičkih ili pravnih)
-zaklade – imovinska masa

Fundacija se od zaklade razlikuje po tome što se osniva za razdoblje ne dulje od 5 godina.

Prestanak pravne osobe
Do toga će doći:
-propisom ili aktom državne vlasti
-ostvarenjem cilja zbog kojeg je osnovana
-smanjenjem broja članova ispod određenog broja
-odlukom njezinih članova
-stečajem

OBJEKTI PRAVNIH ODNOSA

To su stvari, činidbe i imovina povodom kojih pravni subjekti stupaju u međusobne imovinskopravne odnose.

STVARI
-su tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu, koji se mogu osjetilno primjetiti, koji su prostorno ograničeni, koje postoje u sadašnjosti ali i pretpostavka da će nastati u budućnosti i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno kao i prirodne sile ako su podložne ljudskoj kontroli.

Sposobnost stvari je sposobnost neke stvari da bude predmetom prava vlasništva i drugih stvarnih prava). Nisu sve stvari sposobne biti predmet prava vlasništva.

Stavri izvan prometa-Dva su razloga zbog kojih neka stvar ne može biti predmetom vlasnštva:
(1) zbog prirodnih svojstava – nisu sposobna npr. opća dobra, mora, atmosfera..
(2) na temelju zakona – stvari extra commercium – koje bi inače mogle biti predmetom prava vl., ali zakon im to zabranjuje. Stvari od interesa za RH (određeno zakonom ili Ustavom) – one načelno mogu biti predmet prava vlasništva, ali ako su stvari od interesa za RH ujedno i opća dobra – ne mogu.

Dijelovi stvari: bitni dio, odvojeni dio, idealni dio stvari
Bitni dio stvari je onaj dio stvari bez kojeg stvar ne može postojati; neodvojiv dio; bitno je da slijedi pravnu sudbinu stvari; sastavni dio stvari.
Odvojeni dio stvari – bez njega stvar može postojati; on u pravilu dijeli pravnu sudbinu gl.stvari, a suprotno se mora ugovoriti.
Idealni dio stvari – računski određen dio stvari u razmjeru prema cijeloj stvari; odvojivi dio stvari;

PRAVNA DIOBA STVARI

Dioba po kriteriju prometnosti:
1. stvari u prometu – mogu biti objektom svih stvarnih prava i pravnih poslova
2. stvari ograničene u prometu – iz određenih razlog (gospodarskih, socijalnih) njihov se promet ograničuje (oružje, lijekovi)
3. stvari izvan promet – su stvari koje uopće ne mogu biti predmetom prava i pavnih poslova (pr. automobil kupljen na povlasticu) – opća dobra kojima upravlja RH.

Dioba po kriteriju prirodnih svojstava (bitna je kod stjecanja stvarnih prava)

1. pokretne stvari – su one koje mogu mijenjati svoj položaj u prostoru a da se pritom ne uništi njihova bit; zakonom može pokretnina biti izjednačena s nekretninom. (U sumnji stvar se smatra pokretnom)
2. nepokretne stvari – su one koje se ne mogu premiještati a da im se pri tom ne uništi bit
nekretnine – nekretninom se smatra zemljišna čestica i sve što je na njoj izgrađeno na površini ili ispod površine i što je s njom razmjerno trajno povezano. Dio nekretnine su i drveća i trava – sve dok se ne odvoji od nekretnine.
Ponekad zakon dopušta odvajanje vlasništva nekretnine od zemljišta (odstupanje od načela superficies solo cedit): 1. temeljem nekog stvarnog prava – pravo građenja; ili 2. temeljem koncesije.

Po kriteriju pertinencije nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim svojstvima pokretna, ali se ona smatra pripatkom neke nepokretne stvari jer služi gospodarskoj svrsi nekretnine (stoka, gnjojivo)

1. zamjenjive stvari – u prometu se određuju po vrsti, rodu i broju i mjeri – generične stvari
2. nezamjenjive stvari – one koje su u prometu određene kao individualno određena stvar – species (pr. umjetničko djelo)
Razlika je bitna npr. kod propasti stvari – ako su predmet obveze stvari određene po rodu, obveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne uslijed okolnosti za koje on ne odgovara. (2) Ali, kad su predmet obveze stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari, obveza prestaje kad propadne cijela ta masa.

1. potrošne stvari- jednokratnom upotrebom bitno se smanjuje njihova supstancija.
2. nepotrošne – redovnom upotrebom se ne uništavaju.

1. djeljive stvari – se mogu podijeliti na manje dijelove a da im se time nesrazmjerno ne umanjuje vrijednost (kvaliteta ostaje ista).
2. nedjeljive stvari – npr. dijamant; i one kojima zakon zabranjuje njihovu diobu, a inače bi se mogle podijeliti.

Vrste dioba stvari:

Stvari se mogu dijeliti:
1) fizičkom diobom (mehaničkim putem na dijelove).
2) geometrijskom diobom (kod zemljišta)
3) civilnom diobom (dioba po vrijednosti)
4) idealna dioba (razlomak) računski

prpadnost stavri = stavr+prirast+plodovi

Pripadnost stvari-pertinencija i prirast

Pripadak ili pertinencija – pobočna stvar – je svaka sporedna i pokretna stvar koja je određena da trajno služi ekonomskoj svrsi glavne stvari a ne postaje njezin glavni dio.
Tu svrhu određuje vlasnik. npr. čamac za spašavanje, zakon smatra pertinencijom – strojevi i oprema uz poslovni prostor, poljoprivredno zemljište – uređaji i aparati.
Važno je za pripadak da on dijeli pravnu sudbinu glavne stvari, a ako se ne želi da neki pravni posao obuhvati i pripadak mora se ti izričito ugovoriti.

Pripadnost stvari – je svaki dio stvari, sve što se s njom razmjerno trajno spoji (prirast) i svaki njezin plod, sve dok se od nje ne odvoji – širi pojam od pripatka.

PLODOVI
-su koristi od stvari; proizvodi koje neka stvar daje redovito ili periodički i određeni su da se odvoje od same stvari i pri tome ne umanjuju samu plodonosnu stvar.

Dijele se na:
1. Prirodne plodove su organski plodovi koji nastaju bez sudjelovanja ljudskog rada – npr. divlja voćka;
2. Industrijski plodovi su plodovi koje neka stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode – npr. pitoma voćka.

Prirodni i industrijski plodovi dijele se na:
– viseće plodove – su oni koji još nisu odvojeni od plodonosne stvari i slijede njezinu pravnu sudbinu;
-odvojeni plodovi – su oni plodovi koji su se od stvari odvojili i imaju samostalnu pravnu sudbinu;
-ubrani plodovi – su oni koji ne samo da su se odvojili već su i ubrani su;

3. Civilni plodovi -prihod koji neka stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa (najam, zakup) Dijele s na nedospjele i dospjele. Predaju civilnih plodova može se tražiti tek kad su dospjeli.
Kamate dijelimo na:
1) zakonske – one koje određuje zakon; zatezna je oblik zakonske kamate – dužnik plaća zateznu zakonsku kamatu kad zakasni s ispunjenjem svoje dospjele obveze; ako nije drugačije ugovoreno 2) ugovorne – može biti između pojedinaca i između drugih osoba; razlikuju s prema stopi. Zakon je odredio odnos između zatezne i ugovorne; ako je pao u zakašnjenje i dalje teče ugovorna kamata i
3) procesne kamate – kad se kamata pribroji glavnici; uglavičeni iznos kamate postaje glavnica; na to ima pravo na zatezne kamate od utuženja (samo nakon što je glavnica plaćena).

Kamate se plaćaju uglavnom na novčane tražbine, iznimno na nenovčane.

Koristi – obuhvaćaju plodove neke stvari ili prava, ali i druge moguće prednosti koje donosi korištenje stvari ili prava. One pripadaju onome kome pripada stvar.

ČINIDBA
-je pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku.

Mora imati slijedeće karakteristike:
1. ljudska radnja
2. mora imati imovinski karakter
3. mora biti moguća (objektivno, ako nije – obveza nije ni nastala – ništavost; ako je kasnije postala moguća – ugovor ne konvalidira. Ako je kasnije postala nemoguća – ništav; ali prema dužnikovoj krivnji – čl.354 ZOO. Subjektivna nemogućnost ne gasi obvezu – pretvara se u odgovornost za štetu)
4. mora biti pravno dopuštena, a ako je nedopuštena – ništavost. – protivna Ustavu, prinudnim propisima i moralu)
5. mora biti određena ili bar odrediva

Po svom sadržaju činidba može biti na:
1) davanje – činidba je davanje stvari
2) činjenje – činidba je vezana uz neki rad ili rezultat rada;
3) propuštanje – je činidba koja se odnosi na propuštanje vlastite radnje koju bi inače mogli izvršiti
4) trpljenje -mora se propuštati (tuđa radnja) što bi inače mogli zabraniti (npr. pravo služnosti).

IMOVINA
U ekonomskom smislu imovina se definira kao skup dobara koja pripadaju određenom subjektu.
U pravnom smislu imovina se definira kao skup subjektivnih imovinskih prava koja predstavlja jedan subjekt

Imovina ima dvije karakteristike:
1) jedinstvenost-neki pravni subjekt može imati samo jednu imovinu
2) identitet- imovina pravno ostaje jednaka samoj sebi, makar neki djelovi iz nje izlazili a drugi ulazili

PRAVNI POSLOVI

Pravni posao je stranačko očitovanje volje koje je usmjereno na postizanje određenih dopuštenih pravnih učinaka, a posebno na nastanak, promjenu i prestanak nekog građanskopravnog odnosa.

Karakteristike pravnih poslova:
a) konsezualnost-nastaju sporazumnim očitovanjem volje stranaka
b) dispozitivnost-stranke pri sklapanju samostalno odlučuju o sadržaju (pravima i obvezama) pravnog posla

Vrste pravnih poslova

1. jednostrani-nastaju očitovanjem volje samo jedne strane
2. dvostrani-nastaju suglasnim očitovanjem volja obiju strana
3. inter vivos-učinci nastupaju još za života stranaka
4. mortis causa-učinci nastupaju po smrti stranke koja ga je poduzela
5. naplatni-tu se za činidbu traži protučinidba
6. besplatni-ovdje se ne traži protučinidba
7. kauzalni-gospodarska svrha koja se želi postići je bitni sastojak ugovora
8. apstraktni-gospodarska svrha nije bitan element
9. formalni-moraju imati propisanu formu
10. neformalni-nije propisana nikakva forma
11. komutativni-su oni kod kojih je su već u vrijeme sklapanja poznate međusobne činidbe
12. aleatorni-su oni kod kojih te činidbe nisu poznate veće se one čine zavisnim od neke budućeg i neizvjesnog događaja (razlika prema onima sa uvjetom je u tome što su kod tih prava i obveze poznate)

Pretpostavke valjanosti pravnih poslova:
1) poslovna sposobnost stranaka
2) valjano očitovanje volje
3) činidba – moguća, dopuštena, određena ili odrediva