Odlomak

Appendix vermiformis ili crvuljak predstavlja šuplji nastavak slepog creva ili cekuma, koji podseća svojim izgledom na kišnu glistu. Još su stari Egipćani znali za crvuljak i na posudama za čuvanje organa pri mumifikaciji nalazimo hijeroglifski opis crvuljka kao crva na crevima. Prvi poznati crtež crevuljka potiče od Leonarda da Vincia iz 1492. godine.

Apendicitis kao bolest prvi je opisao Heister 1711. godine. Prvu zabeleženu apendektomiju izveo je Claudius Amyand 1735. godine prilikom operacije fekalne fistule koja je nastala zbog perforacije crvuljka kod jedanaestogodišnjeg dečaka.

Između 1900. i 1925. godine smrtnost od apendicitisa je bila do 50%. Kasnije su McBurney i Sprengler opisali prvu tehniku apendektomije koja se radi i danas. 1980. godine u Kievu je Kurt Semm izveo prvu laparoskopsku apendektomiju neinflamiranog crvuljka.

Crvuljak je svojim korenom ili bazom usađen na početnom delu debelog creva, dužine 2 do 15 cm, prosečno 7 cm i prosečnog promera 6 mm, koji se slepo završava. Sluznica crvuljka sadrži limfno tkivo te se stoga crvuljak naziva i “crevnom tonzilom“.

Na prednjem trbušnom zidu crvuljak se projektuje u McBurney-evoj tački koja je na spoju srednje i distalne trećine linije koja spaja prednju ilijačnu spinu i umbilikus. U abdomenu je lociran na spoju triju tenija debelog creva. Prokrvljen je vlastitom apendikularnom arterijom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 11 stranica
  • Osnove hirurgije prof. dr Gordan Petrovic
  • Školska godina: prof. dr Gordan Petrovic
  • Seminarski radovi, Skripte, Medicina
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Medicinski fakultet  

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari