Infarkt miokarda

Kardiovaskularne bolesti najčešći su uzrok smrtnosti u svijetu od kojih godišnje umire 17,3 milijuna osoba. Procjenjuje se kako će ova brojka rasti svake godine te da će do 2030. godine 23 milijuna ljudi umirati od bolesti srca i krvnih žila. Nažalost, upravo su bolesti krvo-žilnog sustava glavni uzrok smrti u našoj zemlji. Svaki sat jedan stanovnik Hrvatske umre od iznenadne srčane smrti, a ovaj zdravstveni problem godišnje ubije 9.000 Hrvata.
Prema Svjetskoj kardiološkoj federaciji, najmanje 80 posto prijevremenih smrti zbog bolesti srca i krvnih žila može se izbjeći ako se osnovni rizični čimbenici, kao što su pušenje, loše prehrambene navike i fizička neaktivnost, stave “pod kontrolu”. Prosječno srce kuca 72 puta u minuti, 100.000 puta dnevno, 3.600.000 puta godišnje te 2,5 milijardi puta tijekom života. Pazite na njega!
Ponekad simptomi srčanih problema, od kojih je među najčešćima infarkt miokarda (kako se obično naziva srčani udar), mogu biti složeni: nije ih lako prepoznati, a spremni smo pripisati ih nečem drugom, kao što je “pokvareni želudac”, umor ili bol u mišićima. Srčani udar (infarkt miokarda) nastaje zbog naglog prekida protoka krvi kroz koronarne arterije koje opskrbljuju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima, zbog čega u ograničenom dijelu mišićne srčane stijenke dolazi do odumiranja, tj. propadanja stanica. Zbog smanjenja aktivne srčane mase srce više ne može normalno pumpati krv, što za posljedicu može imati trenutačni prestanak rada srca. Nedovoljan protok ili prekid protoka kroz koronarne arterije najčešće nastaje zbog začepljenja arterija krvnim ugruškom, koji se vremenom postupno stvara na podlozi krvne žile oštećene aterosklerozom. Aterosklerotski plakovi sužavaju promjer krvne žile, stvarajući podlogu na kojoj se lako formira krvni ugrušak koji tako još više sužava krvnu žilu.
Akutni infarkt miokarda, srčani napad ili srčani udar predstavlja ireverzibilnu nekrozu srčanog mišića kao posljedicu produžene ishemije. Ovo stanje obično rezultuje disbalansom između potrebe miokarda za kiseonikom i mogućnosti dopremanja kiseonika miokardu, što je obično uzrokovano rupturom plaka i trombozom koronarnih krvnih sudova, što redukuje protok krvi kroz vaskularizovani dio miokarda. Iako su kliničke manifestacije ključne u procjeni sveukupnog stanja pacijenta sa infarktom miokarda, brojni događaji su nijemi i klinički neprepoznati, što pokazuje da pacijenti njihove porodice i zdravstveno osoblje često ne prepoznaju simptome i znake infarkta miokarda. Prisustvo srčanih markera u cirkulaciji obično ukazuje na postojanje nekroze i predstavlja veoma koristan dijagnostički podatak.

Akutni infarkt miokarda predstavlja dio spektra manifestacija koje obuhvata akutni koronarni sindrom. Akutni koronarni sindrom obuhvata nestabilnu anginu pektoris i infarkt miokarda sa ili bez elevacije ST segmenta (NSTEMI i STEMI). Pacijenti sa ishemičkom nelagodnošću u grudima ili bolom ne moraju imati promjene ST segmenta i T talasa na EKG. ST elevacija na miokardu pokazuje postojanje tekuće i transmuralne miokardne ishemije. Bez hitne reperfuzije većina pacijenata sa STEMI razvije Q zubac na EKG, što pokazuje da je miokard u zoni ishemije doživio ireverzibilno oštećenje. Kod osobe koje nemaju ST elevaciju u EKG dijagnostikuje se ili nestabilna angina pektoris ili NSTEMI, što se razlikuje prisustvom ili odsustvom kardijalnih enzima u krvi. Oba stanja mogu, ali ne moraju imati promjene u EKG, uključujući ST depresiju ili promjene u morfologiji T talasa.