Odlomak

Klinična primena perfuzione scintigrafije miokarda

Sažetak

Cilj ovoga rada je da prikaže način izvođenja, interpretaciju i indikaciono područje  perfuzione scintigrafije miokarda metodom jednofotonske emisione tomografije (MPI SPECT) u svetlu značaja koji ova metoda može da ima na lečenje i ishod lečenja obolelih od koronarne bolesti.
Ovaj rad je prikazao mehanizam distribucije miokard-avidnih radiofarmaka kao i tehnički aspekt izvođenja procedure SPECT MPI. Selektovano je indikaciono područje primene SPECT MPI koje je fokusirano samo na ona klinička stanja u kojima ova metoda može da doprinese dobijanju informacija koje su od značaja za dalje lečenje pacijenata. U skladu sa tehničkim usavršavanjem instrumentacije listu indikacija za ovu metodu je potrebno revidirati.

Ključne reči: perfuziona scintigrafija miokarda, koronarna bolest, radiofarmaci

UVOD

Bolest koronarnih krvnih sudova (CAD) ili koronarna srčana bolest (CHD) je najčešće srčano oboljenje i vodeći uzrok smrtnosti širom sveta (1). Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije smrtnost od kardiovaskularnih bolesti u svetu je u 1996. godini iznosila 29%, a mortalitet je dupliran u zemljama sa rastućim ekonomijama kao što je Kina, i to posebno u mlađoj populacionoj grupi (2, 3). Predviđanja su da će do 2020. godine doći do ukupnog pada mortaliteta za 9,1% zbog veće usmerenosti na prevenciju, ranu detekciju i lečenje CAD, ali da će sa druge strane mortalitet porasti za 16,2% u zemljama u razvoju (4).

Patogeneza ateroskleroze koronarnih krvnih sudova

Bolest koronarnih krvnih sudova nastaje zbog ateroskleroze, u kojoj koronarne arterije postaju sužene i čvrste usled postepenog taloženja holesterela. Komponente krvi se agregacijom talože na površini holesterolskih plakova formirajući trombe. Bolest se razvija tiho i progresivno tokom godina i decenija kada je neprepoznatljiva. Danas je patogenoza CAD poznata, pa je najveća pažnja usmerena na faktore rizika koji se mogu modifikovati (visok krvni pritisak, hiperholesterolemija, pušenje cigareta, dijabetes, gojaznost, sedetantni način života, stres) kao i na rizik faktore koji se ne mogu modifikovati (porodična istorija bolesti, rasa, pol, genetska predisponiranost) (5).
Patofiziologija CAD je od izuzetnog značaja sa aspekta radioizotopskog ispitivanja kojim se oslikavaju različiti nivoi patofizioloških dešavanja i nastalih poremećaja, sa ciljem prevencije i monitoringa progresije bolesti.
Ateroskleroza koronarnih krvnih sudova nastaje kao posledica kompleksnih interakcija između endotelnih ćelija, glatko-mišićne muskulature, trombocita i leukocita (6). Stvaranje plaka, nastalog kao posledica vaskularne inflamacije, taloženja lipida, kalcijuma i celularnog debrisa unutar intime krvnog suda, dovodi do vaskularnog remodelovanja, opstrukcije lumena, poremećaja protoka krvi i redukcije dotoka kiseonika u miokard. Najranija patološka lezija ateroskleroze je “masna traka” na intimi krvnog suda koja sadrži uglavnom lipidne naslage sa makrofagima, T limfocitima i glatkim mišićnim ćelijama. Usled progresivne akumulacije lipida i proliferacije glatkih mišićnih ćelija masne naslage mogu progredirati u fibrozne plakove. Proliferacija glatko-mišićnih ćelija unutar intime krvnog suda predstavlja osnovu aterosklerotične lezije koja se izdiže nekoliko milimetara iznad okolnog nivoa (Slika 1). Proces migracije i proliferacije glatkih mišićnih ćelija je moduliran brojnim medijatorima kao što su: PDGF (trombocitni faktor rasta), eikosanoidi, citokini (tumor nekrozni faktor, interleukin-1, interferon) i azot-oksid.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari