Odlomak

UVOD

Zdrav i dug život je ideal kojem teži svaki čovek na planeti. Sastavni deo našeg života je i pravilna ishrana. Hrana je jedno od najvećih zadovoljstava u životu. Isto tako, ona čini osnov dobrog zdravlja. Ona ne predstavlja samo sredstvo koje obezbeđuje kalorije i potrebne hranljive materije za život. Nama hrana predstavlja svakodnevni užitak, kojeg se ne smemo lišavati. Ali, da bi zalogaj hrane postao zalogaj uživanja, potrebno je znanje.
Neznanje i neupućenost otežavaju lečenje i umanjuju efekte, danas apsolutno uspešne kontrole i prevencije čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. U lečenju ove bolesti bitan faktor ima ishrana, edukacija i korišćenje lekova.
Ishrana je najvažnija mera. Zdrava ishrana nije imperativ samo obolelima od ove bolesti, već svim osobama koje poštuju dobro zdravlje.
Predmet ovog rada je čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu, a cilj je da se sumiraju namirnice koje bolesnik može da koristi u svojoj ishrani, način pripreme hrane, broj i raspored obroka.

1. ČIR NA ŽELUCU I DVANAESTOPALAČNOM CREVU

Mnogobrojni su uzroci koji mogu dovesti do pojave peptičkog ulkusa na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Neposredni uzrok ove bolesti je razorno dejstvo želudačnog soka na zid želuca, odnosno dvanaestopalačnog creva, kada dođe do smanjenja njegove otpornosti prema želudačnom soku. Do smanjenja otpornosti sluznice i zida želuca može doći usled lokalnog povređivanja izazvanog snažnim mišićnim kotrakcijama u prisustvu grubih, nesažvakanih komada hrane, a mnogo češće izgleda da je uzrok ove pojave poremećaj krvotoka u zidu želuca, odnosno dvanaestopalačnog creva (ishemija), izazvan poremećajem funkcije neurovegetativnog sistema usled psihičkih – emocionalnih promena, naročito ako one imaju stalan karakter.
Glavni znaci ulkusa na želucu su bolovi koji se javljaju na 0,5 do 2h posle uzimanja hrane, i to ispod grudne kosti u vidu pečenja, koje je praćeno gurušicom i podrigivanjem, a katkada i povraćanjem hrane, posle čega se bolovi smiriju. Povremeno dolazi do krvavljenja i povraćanja krvi, a katkada i do izbacivanja krvi fecesom, koji ima izrazito crnu boju. Od većih oštećenja zida želuca, može doći do težih krvavljenja i provaljivanja zida želuca, što može dovesti i do smrti.
Glavni znaci ulkusa na dvanaestopalačnom crevu su bolovi koji se javljaju na prazan želudac ili 2 do 3 časa posle uzimanja hrane. Ovi bolovi u predelu ispod grudne kosti imaju karakter pečenja, a jaki su između dva obroka i noću, i to naročito u proleće i jesen. Bolovi su katkada praćeni povraćanjem kiselog sadržaja i gorušicom. U fazi bola mogu nastupiti krvavljenja, tako da dođe do povraćanja krvi, do pojave skrivene krvi u fecesu ili je feces crne boje jer sadrži veće primese krvi.
2. ISHRANA OBOLELIH

Energetska vrednost dnevnog obroka ne treba da bude manja od 2500 kcal i treba da bude obrađena u skladu sa potrebama organizma, zavisno od telesne mase, pola, starosti i fizičke aktivnosti.

Potrebe u belančevinama. S obzirom na to da je ulkusna bolest praćena običnom anemijom, usled čestih krvavljenja ili nepravilne ishrane, a neki put izrazitim smanjenjem sadržaja belančevina u krvi, neophodno je da količina u dnevnom obroku bude optimalna, a to znači najmanje 1 – 1,5g na kilogram telesne mase. Prema tome, u dnevnom obroku treba da bude 70 do 100g, što čini 15% od celokupne kalorijske vrednosti dnevnog obroka.

Potrebe u ugljenim hidratima. S obzirom na to da ugljeni hidrati treba da obezbede oko 40% od celokupne kalorijske vrednosti dnevnog obroka, to je potrebno da dijeta sadrži oko 250g ugljenih hidrata, i to pretežno u obliku monosaharida i disaharida (laktoza, fruktoza, saharoza), a manjim delom u vidu skroba.

Masti. Masti u strukturi dnevnog obroka treba da čine oko 45%; međutim, u fazi krvavljenja i bola, kada je izbor namirnica ogrničen, a unošenje ugljenih hidrata i belančevina smanjeno, sadržaj masti se može povećati tako da čine 70% od ukupne kalorijske vrednosti, s tim da što veći procenat čine lako iskoristljive masti sa niskom tačkom topljenja (ulje, maslac).

Mineralne soli. S obzirom na to da je faza krvavljenja praćena i velikim gubitkom gvožđa, a da ishrana u kojoj je glavna hrana mleko ne obezbeđuje dovoljne količine gvožđa, to je neophodno da se u mirnoj fazi što pre nadoknadi taj gubitak. Stoga sadržaj gvožđa u dnevnom obroku ne sme biti manji od 25mg, a pored toga treba davati i preparate gvožđa do količine od 1g na dan, jer je iskorišćavanje neorganskog gvožđa mnogo bolje.
Sadržaj kalcijuma u dnevnom obroku ne treba da bude manji od 1300mg, a može biti i do 2000mg, pošto ima značajnu ulogu u procesu koagulacije krvi, odnosno u sprečavanju krvavljenja, a u isto vreme i ulogu u smanjivanju razdražljivosti neurovegetativnog sistema.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari