Odlomak

I ako je veoma koristan metal, olovo predstavlja veliku opasnost po čoveka,ali i životnu sredinu. Olovo se smatra kao jedan od glavnih zagađivača životne sredine gde dospeva prilikom sagorevanja goriva sa dodatkom olova, zatim iz topionica, livnica, industrije boja, akumulatora, keramike stakla i grafičke industrije. U prirodi se olovo najčešće javlja u vidu sulfida, PbS, kao ruda galenit. Sirovo olovo je poluproizvod koji se koristi za dobijanje čistog metala olova. Sirovo olovo sadrži: bakar, antimon, arsen, bizmut, cink, sumpor, kalaj, srebro i zlato. Prečišćavanjem sirovog olova (najčešće elektrolitičkim putem) dobija se čisto olovo plavičastobele boje, samo na svežem preseku je metalnog sjaja, ali brzo potamni od stvorenog sloja oksida i baznog olovo(II)- karbonata, koji ga štite od dalje oksidacije.
To je mek metal, velike gustine i niske temperature topljenja. Olovo se u destilovanoj vodi ne rastvara, dok se rastvara u kiselinama sa oksidacionim dejstvom npr. azotna kiselina. Pri dejstvu razblažene sumporne kiseline stvara se zaštitni sloj olovo-sulfata te rastvaranje prestaje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 10 stranica
  • Medicina rada prof. Dušan Vešović
  • Školska godina: prof. Dušan Vešović
  • Seminarski radovi, Skripte, Medicina
  • Srbija,  Beograd,  Visoka medicinska škola strukovnih studija 'Milutin Milanković u Beogradu  

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari