Rehabilitacija senzibiliteta

Aktualna društvena i intelektualna klima ukazuje na suvremenu rehabilitaciju
senzibiliteta. Senzibilitet, povijesnofilozofijski priznat kao sastavni dio ljudske
prirode, oduvijek je bio predmetom filozofijske znatiželje. Danas, kad
novovjekovno uzdanje u razum sve teže brani svoju isključivu poziciju, svjedočimo
specifičnoj rehabilitaciji senzibiliteta. Prva razina na kojoj možemo
promatrati taj fenomen jest ona praktična – pojačana svijest o međupovezanosti
prirode i čovjeka, holistički pristupi razmatranju čovjeka, kao i konstrukcija
novih odgojnih ideala koji apostrofiraju razvoj cjelovite osobe, uz mnoge
druge pokazatelje, upućuju na ponovno buđenje senzibilnog aspekta čovjekove
prirode. Druga razina, ona teorijska, upućuje na kontinuitet promišljanja
senzibiliteta, odnosno na njegovu utemeljenost u tradiciji mišljenja. Ovaj rad
stoga počiva na premisi da se danas senzibilitet upravo rehabilitira, odnosno
nanovo etablira kao ravnopravna dimenzija ljudske naravi, o čemu nam pak
svjedoči posve novi tip etičkih dvojbi s kojima se danas susrećemo. Iz toga
razloga ovdje ćemo se posebno usmjeriti na put od ‘doba senzibiliteta’, gdje
se Jean-Jacques Rousseau izdvaja kao ključan autor, prema ‘novom dobu’ za
kojeg smatramo da svoje uporište gradi na ponešto novoj, no ipak tradicijom
bremenitoj koncepciji senzibiliteta