Odlomak

 
1. UVOD
Korekcija metaboličkih poremećaja i ishrana predstavljaju značajne komponente savremenog liječenja bolesnika. U poslednje dvije decenije veliki broj eksperimentalnih i kliničkih istraživanja je omogućio bolji uvid u patološkofiziološke procese koji se odigravaju u organizmu bolesnika izloženih gladovanju, infekciji i različitim vrstama trauma. Da bi korekcija metaboličko – nutritivnih poremećaja omogućila efikasnije liječenje i brži oporavak bolesnika, neophodno je dobro poznavanje suštine ovih procesa a isto tako i mogućnosti savremenih oblika ishrane koja se danas koristi u kliničkoj medicini.
Ishrana bolesnih se kvalitativno ne razlikuje od ishrane zdravih – jedino je način hranjenja faktor koji ih razdvaja.
Ishrana bolesnika je važan dio liječenja, češće kao pomoćna, a ponekada i kao osnovna terapija. U širem smislu nutritivna terapija obuhvata sve oblike ishrane bolesnika, dok u užem smislu obuhvata ishranu pacijenata sa izmjenjenim mogućnostima za normalnu ishranu i tada se primjenjuje enteralna i/ili parenteralna ishrana odnosno vještačka ishrana bolesnika.

Nutritivna terapija se može primjeniti na više načina:
1. Oralna ishrana
2. Enteralna ishrana i
3. Parenteralna ishrana.

Enteralna ishrana se primjenjuje kada je funkcija gastrointestinalnog trakta
očuvana, a onemogućeno je oralno unošenje hranjivih materija.
U stanjima u kojima je onemogućena ishrana peroralnim putem, kada je organizam primoran da troši sopstvena tkiva u cilju nadoknade hranjivih supstrata, koristi se parenteralna ishrana, kojom se djelimično ili ukupno obezbjeđuju hranjivi supstrati intravenskim putem.

2. ENTERALNA ISHRANA
Enteralna ishrana (EI) podrazumjeva unošenje hranljivih materija oralnim putem, preko nazogastrične sonde, gastrostome ili jejunostome pod uslovom da je gastrointestinalni sistem funkcionalan, a bolesnik nije u mogućnosti da uobičajenim unosom obezbjedi nutritivne potrebe organizma. Podaci o učestalosti i značaju pothranjenosti, komplikacije i cijena intravenske ishrane, sve veća raspoloživost hranljivih formula, kao i mnogobrojna tehnička unapređenja predstavljaju osnovne razloge za sve češću upotrebu enteralne ishrane u liječenju hospitalizovanih bolesnika.
Odluka o načinu ishrane za svakog bolesnika treba da bude individualna ali se uvijek treba, ako za to postoje odgovarajući uslovi, opredjeliti za enteralnu ishranu s obzirom na njene mnogobrojne prednosti u odnosu na intravensku ishranu:
• Enteralna ishrana je fiziološkija od parenteralne pošto hranljive materije posle unošenja u gastrointestinalni trakt, kao i prirodna hrana, prolaze kroz sve faze varenja, apsorpcije i metaboličke transformacije;
• Prisustvo hrane u lumenu alimentarnog trakta omogućuje održavanje funkcionalne sposobnosti gastrointestinalnog sistema zbog čega se primjenom enteralne ishrane sprečavaju atrofičke promjene u crijevima koje inače nastaju kod intravenske ishrane;
• Enteralna ishrana je u odnosu na parenteralnu ishranu jednostavnija za praktično izvođenje i praćena je manjim brojem teških komplikacija;
• Enteralna ishrana je nekoliko puta jeftinija od intravenske ishrane, što je veoma značajno s obzirom na to da primjena novih tehnologija i lijekova u savremenoj medicini znatno poskupljuje troškove liječenja, posebno teških i operisanih bolesnika.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari