Odlomak

Uvod

„ Politika medija u savremneom društvu je arena u kojoj vlade, građani, potrošači, partije i, ponekad, religijske organizacije teže da upravljaju društvenim i ekonomskim uticajima.“
Brigs, Kobli (2005:36)

Postoje dvije sfere čovjekovog života stare koliko i samo čovječanstvo – mediji i politika. Mediji, od onih pećinskih crteža na zidovima Altamire, preko klesanih kamenih tablica, Akta Diurne, Gutembergovih pokretnih slova do danas, bili su i ostali posrednici u komunikaciji između izvora i recipijenta kome je ta poruka upućena. Danas, imamo nešto sofisticiranije oblike medija od ovih koje maločas spomenusmo, no primarna funkcija posrednika nije se promjenila. Mediji su sredstva javnog informisanja koja služe za diseminaciju različitih sadržaja širokoj i heterogenoj publici. Po pravilu mediji treba da izvještavaju objektivno, nepristrasno, istinito i tačno. Mnogi teoretičari nerijetko navode da su mediji četvrta poluga vlasti, uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Oni svojim nepristrasnim, objektivnim i fer izvještavanjem dolaze kao neki pomoćnici pravde, ako naravno uzmemo idealnu teorijsku sliku da su mediji slobodni i nezavisni u svom radu. Šta bi to značilo nezavisni mediji? Nezavisni mediji bi po pravilu trebali biti nezavisni u smislu da niko nema uticaja na njihovu uređivačku politiku, te da se prilikom izvještavanja i distribucije vijesti vode profesionalnim novinarskim standardima.
Međutim, političari, oni koji u „svojim rukama“ drže konce preostale tri poluge vlasti, prepoznali su uticaj medija i nastoje da pomoću svojih metoda i tehnika kontrolišu iste kako bi pomoću njih ostvarili svoje ciljeve. Politika je vještina vođenja poslova nacionalne države, pojednostavljeno rečeno. Ona obuhvata procese i načine putem kojih se rješavaju problemi u određenoj zajednici. Kroz vijekove mijenjao se koncept politike, ali su do danas težnje političara ostale nepromijenjene – a to je težnja za vlašću.
Kako smo ranije naveli da su mediji četvrta poluga  vlasti, oni bi kao takvi trebali informisati javnost o odlukama političkih subjekata, kao i donositi informacije o njihovim malverzacijama, uplitanju sa korupcijom i kriminalom.
Upravo spona medija i politike, odnosno kontrola medija od strane politike bila je povod našeg istraživačkog rada. Analizirali smo pomenutu situaciju na primjeru radija kao masovnog medija. Predmet istraživanja je izvještavanje medija (konkretno radija Republike Srpske i radija BN) o partijama koje su na vlasti i opoziciji u Republici Srpskoj, u vrijeme predizborne kampanje.
Politička slika Republike Srpske  poslednjih 12 godina se ne mijenja. Na vlasti je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNDS) sa koalicionim strankama, dok Srpska demokratska stranka (SDS) već godinama ima ulogu opozicije. Previranja i sučeljavanja ovih dvaju blokova putem medija su i više nego jasna i uočljiva. Tako Radio Republike Srpske svojim prilozima favorizuje politiku SNSD – a  iako bi po pravilu, kao javni emiter trebalo da ima neutralan stav. BN, komercijalni RTV kuća,  jasno pokazuje simpatije prema politici SDS-a , uz sve moguće napore da politiku partije na poziciji prikaže negativnom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Žurnalistika

Komentari