Odlomak

Uvod
Možeš imati najbolje poruku na svijetu, ali će je osoba koja je prima uvijek razumjeti kroz prizmu svojih vlastitih emocija, pretpostavki, predrasuda i postojećih uvjerenja. Nije dovoljno da budeš precizan ili razuman ili čak genijalan.
Ključ uspješne komunikacije je da maštovito skokneš iz sebe u cipele svog sugovornika kako bi saznao što on misli i kako se osjeća u najdubljim dijelovima uma i srca. To kako ta osoba doživljava ono što kažeš je stvarnije, barem u praktičnom smislu, od toga kako ti samog sebe doživljavaš.
F.I. Lunc

“Dvije riječi informacija i komunikacija se često koriste isprepleteno, ali označavaju dvije veoma različite stvari. Informacija je davanje nečega; komunikacija je prodiranje kroz nešto.”
Sidni Haris

1.Komuniciranje

Pojmovno određenje

Iako je komuniciranje među ljudima staro koliko i samo postojanje čovjeka tek je savremenakomunikološka nauka uočila bitnost istraživanja razvoja komuniciranja, posebno novinarstva.Istraživanje komunikološke historije ima teorijske i praktične implikacije: teorijske jer uvećavaznanje o jednom fundamentalnom društvenom fenomenu a praktične jer omogućava korištenjekomunikoloških iskustava proteklih generacija.Sama sintagma HISTORIJA KOMUNICIRANJA sadrži dva dijela. Historija je nauka koja proučava prošlost ljudskog društva oslanjajući se na tri izvora:
Pisani tragovi ;
Materijalne spomenike ;
I usmena predanja .
Pisani tragovi se smatraju najpouzdanijim jer najtačnije govore o prošlosti. Pisani tagovi suuglavnom domaći i strani zapisi o zemljama, putopisi, državni dokumenti, literarna ostvarenja i sl.Materijalni spomenici: građevine, uređaji, oruđa, oružja, posuđe, nadgrobni spomenici predstavljaju dokaz o organizaciji, razvijenosti, stupnju kulture, vjeri, običajima nekog narodaili određenog područja.Usmena predanja služe kao dopunski sporedni izvor saznanja o prošlostia to su uglavnom predanja koja se prenose sa koljena na koljeno pismenim ili usmenim putem(legende, mitovi, priče).Drugi dio te sintagme čini pojam komuniciranje, ( lat istovremeno sabrati, složiti, dijeliti nešto s nekim, posavjetovati se, dogovoriti se) je društveni proces u kojem se ostvaruje jedna odosnopvnih karakteristika čovjeka kao društvenog bića.Postoje dvije vrste komuniciranja; materijalno i duhovno. Materijalno, tehničko komuniciranje je ono koje se odnosi na saobraćaj, promet tehničkih sredstava (željeznica,telefon itd.).Duhovno, društveno komuniciranje je operiranje znakovima pomoću kojih se ljudisporazumjevaju. Ti znakovi mogu imati informativnu, edukativnu, rekreativnu ili propagandnu funkciju.Često se termini komuniciranje i informisanje tretiraju kao sinonimi, dok je komuniciranje aktivnost operiranja znakovima pomoću kojih se ljudi sporazumjevaju, informacija je samo jedan od sadržaja tog procesa. Informacijom posredujemo događaj ili doživljaj tako što seopisuje za javnost u obliku vijesti, članka, komentar, reportaže. Informacija je stoga jedan odnajvažnijih elemenata komunikacije.Jedan od najvažnijih aspekata komuniciranja u svim fazama razvoja civilizacije su MEDIJI,odnosno posrednici preko kojih se distribuiraju komunikativni sadržaji između učesnika ukomunikaciji (medijum lat posrednik,prenosnik). Mediji preko kojih se posreduju informacije ili poruke velikim grupama recipijenata nazivaju se MASOVNI MEDIJI (mas-mediji) ili mediji masovnog komuniciranja.Historija komuniciranje ima vremensko određenje, domen njenog interesovanja je komuniciranje, posebno mas-mediji u povijesnom razdoblju čovječanstva dakle od postankačovjeka do danas. Historičari taj period dijele na više faza: Stari vijek, Srednji vijek, Novi vijek. Moguća je i podjela historije i prema kriteriju stanja ljudske kulture pa tako razlikujemo period predcivilizacije i vrijeme civilizacije. Predcivilizacijski ili predhistorijski period idjeli se nakameno doba i doba metala. Kameno doba ima dvije faze : starije kameno doba (paleolit) imlađe kameno doba (neolit). u tom periodu ljudi se razvijaju, privikavaju na nove klimatske promjene, razvijaju primitivna oruđa, naseobine i sl. Pronalaskom metala počinje bavljenje stočarstvom, zemljoradnjom. Instinkt samoodržanja i nužnost zadovoljavanjua potreba pojedinaca i ljudskih zajednica osnova su razvoja komuniciranja ljudi.Sporazumjevanje u najranijim vremenima ostvaruje se najjednostavnijim komunikacijskimznakovima, odnosno sistemom optičkih i akustičkih kodova. Optički su : mimika, gest, pokret,a akustički : zvuk, šum, krirk, riječ i sl. To je prapočetak komuniciranja. Nakon togaupotrebljavaju se sredstva koja pojačavaju te kodove – svjetlosni znaci kao loženje vatri, dimnisignali te zvučni signali bubnjevi, trube, rogovi od životinja isl.Razvijanjem trgovačkih puteva dolinama rijeka doprinosi većoj potrebi za širenjem informacija i saznanja .

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari