Odlomak

DIO: UVOD U EKONOMIKU I ORGANIZACIJU VT

1. VANJSKA TRGOVINA I VANJSKOTRGOVINSKO POSLOVANJE

1.1. POJAM VANJSKE TRGOVINE I VANJSKOTRGOVINSKOG POSLOVANJA

VANJSKA TRGOVINA je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu roba i usluga sa inozemstvom, tj. ukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara između zemalja. To je ukupnost razmjene jedne zemlje s drugom.

U užem smislu vanjska trgovina obuhvaća samo promet robe između gospodarskih subjekata iz različitih zemalja, pa je predmet vanjskotrgovinske razmjene samo ona roba koja prelazi državnu granicu, odnosno carinsku crtu jedne ili više zemalja.
U širem smislu vanjska trgovina, uz međunarodnu robnu razmjenu, obuhvaća i razmjena gospodarskih usluga, promet kapitala i ljudi (turizam) i prijenos vijesti (npr. poštanski promet).

MEĐUNARODNA TRGOVINA je ukupan opseg razmjene između zemalja cijelog svijeta, odnosno ukupnost razmjene na globalnom tržištu.

VT se razvila usporedo s razvojem proizvodnih snaga pojedinih zemalja i porastom životnog standarda – postala je društveno nužna neovisno o društvenom, političkom ili gospodarskom uređenju država.

VT uključuje i obavljanje različitih usluga prema nalogu i za račun inozemnih poslovnih partnera: skladišne usluge, bankarske, špediterske, transportne, turističke…

POSLOVI VT PROMETA predstavljaju sveukupnost razmjene roba i usluga s inozemstvom.

UNUTARNJA TRGOVINA uvjetovala je razvoj društveno proizvodnih snaga u okvirima pojedinih nacionalnih privreda. Time se povećala i međunarodna razmjena roba. Njen nagli razvoj javlja se s kapitalističkim načinom proizvodnje, prelaskom na strojnu proizvodnju praćenu standardizacijom, specijalizacijom i velikoserijskom proizvodnjom. Rast MR ide usporedo s povećanjem opsega robne proizvodnje u svijetu. MR zemlje tvore jedinstven svjetski gospodarski sustav (razmjena s inozemstvom se vrši na svjetskom tržištu).

Funkcija unutarnje i vanjske trgovine je funkcija posrednika između proizvođača i potrošača i to interpersonalno, interlokalno i intertemporalno. Pritom trgovina trostruko posreduje:

1. Interpersonalno posredovanje: posredovanje trgovine između fizičkih i pravnih osoba u prometu, a sastoji se u nabavci robe od proizvođača i prodaji robe potrošačima. Prodaja nije ograničena mjestom i vremenom pa je to ujedno i interlokalno i intertemporalno posredovanje.
2. Interlokalno posredovanje: međumjesno posredovanje proizašlo iz regionalnih razlika u proizvodnji i potrošnji. Trgovina osigurava povezivanje i uravnoteženje ponude i potražnje u različitim dijelovima zemlje. S ovog stajališta imamo UT i VT.
3. Intertemporalno posredovanje: proizlazi iz vremenske neusklađenosti proizvodnje i potrošnje. Da bi se to minimaliziralo roba se nabavlja u velikim količinama, stvaraju se zalihe na skladištu i brine se o očuvanju njene upotrebne vrijednosti. Uzroci nesklada:

• proizvodnja je sezonskog karaktera a potrošnja kontinuirana (polj. pr.)
• proizvodnja je kontinuirana a potrošnja je sezonskog karaktera (građ. mat.)

Ove funkcije trgovina obavlja istovremeno s nabavom, skladištenjem i prodajom robe. U svim spomenutim posredovanjima trgovina se pojavljuje kao “produžena ruka” proizvodnje, dakle, ne samo kao veza između proizvodnje i potražnje već i kao koristan sudionik koji u određenom smislu nastavlja proizvodni proces.

Zadatak trgovine: da posredovanjem u prometu organizira redovnu razmjenu između proizvodnje i potrošnje tj. osigurati ponudu robe u asortimanu i količini koju tržište traži, u vrijeme kada se traži te po cijeni i dr. uvjetima koje su kupci spremni prihvatiti.

Zajednička obilježja unutarnje i vanjske trgovine:

1. posrednička funkcija
2. djelovanje ekonomskih zakona pri formiranju cijena: cijene se formiraju na tržištu slobodnim djelovanjem ponude i potražnje. Ne postoji potpuno slobodna konkurencija jer na cijenu utječe državni intervencionizam, monetarna politika… Neki interesi u održavanju cijena su isti u UT i VT zbog razvoja nacionalne privrede i društveno – političkih razloga.
3. tehnika trgovanja: odnosi se na uobičajene oblike sklapanja kupoprodajnih odnosa, obavljanja poslovnih transakcija, vođenja trgovinskih pregovora i poslovnog pismenog komuniciranja. Ipak u međunarodnoj trgovini postoje složeniji i veći rizici, što zahtijeva i posebne mjere za osiguranje od takvih rizika.
4. slični organizacijski oblici tržišta: susreću se u institucijama sajmova, aukcija, robnih burzi i dr. Za sve te organizacijske oblike tržišta zajedničko je ostvarivanje susreta ponude i potražnje s istim konačnim ciljem: ponuditi i prodati ono što tržište zahtijeva i što su potrošači voljni kupiti i platiti.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Više u Trgovina

Komentari