Odlomak

1. POJAM I DEFINISANJE MENADŽMENTA LJUDSKIH RESURSA
Ljudski resursi – najznačajniji resursi organizacije. Oni su potencijal kojim treba upravljati na mudar, racionalan i human način. Pod ljudskim resursima se podrazumevaju ukupni ljudski potencijali u organizaciji: raspoloživa znanja i iskustva, upotrebljive sposobnosti i veštine, moguće ideje i kreacije, stepen motivisanosti i zainteresovanosti zaposlenih za ostvarivanje organizacionih ciljeva i slično. Pojam ,,ljudski resursi“ pojavljuje se krajem sedamdesetih godina prošlog veka, najpre u stručnoj literaturi, a zatim i u svakodnevnoj komunikaciji, u SAD i Engleskoj. Pojam ,,menadžment ljudskih resursa“ (Human Resource Management – HRM) ) u teoriji se pojavljuje osamdesetih godina prošlog veka.
– Upravljanje ljudskim resursima u praktičnom smislu – sve mere i aktivnosti koje u procesu planiranja, regrutovanja, selekcije, socijalizacije, obuke i usavršavanja, ocenjivanja performansi, nagrađivanja i motivisanja zaposlenih, preduzima menadžment organizacije radi obezbeđivanja kadrova potrebnih sposobnosti, kvaliteta i potencijala i njihovog adekvatnog osposobljavanja i motivisanja za postizanje očekivanih rezultata i ostvarivanje organizacionih i ličnih ciljeva.
– Upravljanje ljudskim resursima u teorijskom smislu – označava novu teorijsko-naučnu i nastavnu disciplinu koja se bavi izučavanjem i kritičkim preispitivanjem mera i aktivnosti koje u postupku planiranja, regrutovanja, selekcije itd. preduzima menadžment organizacije radi njihove potpunije spoznaje i unapređivanja i prilagođavanja savremenim uslovima predviđanja, u cilju ostvarivanja projektovanih zadataka i organizacionih planova i interesa.

2. POJAM I ZNAČAJ IZUČAVANJA ORGANIZACIONOG PONAŠANJA
Organizaciono ponašanje – nov pojam u teoriji i praksi organizacije i upravljanja. Koreni izučavanja organizacionog ponašanja – u 1924. god. i vezuju se za poznati ,,Hotorn eksperiment“. U teorijskom smislu – organizaciono ponašanje označava oblast koja izučava ponašanje ljudi u organizacionoj sredini, osnovne faktore koji utiču na organizaciju i ponašanje, kao i metode kojima se može uticati na ponašanje i organizaciju. U praktičnom smislu – organizaciono ponašanje je nova upravljačka aktivnost koja se sastoji iz oblikovanja ponašanja ljudi.
– Dve osnovne komponente organizacionog ponašanja:
1. pojedinac – koji se nalazi u organizaciji i koji se u njoj ponaša na određeni način,
2. organizacija – kao sredina koja izaziva odgovarajuće ponašanje kod zaposlenog.
Obzirom da zaposleni dolaze u organizaciju kao već formirane ličnosti, da organizaciona sredina deluje na njih i da oni kroz interakciju sa ovom sredinom ispoljavaju određeno ponašanje, ponašanje možemo definisati na sledeći način:
Ponašanje = f (lične karakteristike i sredina)
Čovek reaguje na sedinu tako što ispoljava određeno ponašanje, a zadatak menadžera je da to ponašanje usmeri. Organizaciono ponašanje uključuje znanja iz različitih naučnih disciplina:
1. Antropologija – nauka o čoveku;
2. Sociologija – nauka o društvu;
3. Psihologija – nauka o ljudskom ponašanju.
Postoji nekoliko razloga zbog čega je izučavanje organizacionog ponašanja važno:
– pridobijanje ljudi da igraju i rade zajedno je jedan od rezultata izučavanja organizacionog ponašanja;
– važno je znati šta obeležava ljude pojedinačno i grupe, kao i imati jasnu ideju šta označava nas same;
– ako su organizacije neefikasne, onda ćemo sve ostaviti na nižem nivou prosperiteta od onog koji smo mogli da ostvarimo. Efektivne organizacije imaju srećne ljude.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 13 stranica
  • Upravljanje ljudskim resursima Dragan Mihajlović
  • Školska godina: Dragan Mihajlović
  • Skripte, Menadžment
  • Srbija,  Niš,  UNIVERZITET MEGATREND - Fakultet za menadžment u Zajčaru  

Više u Menadžment

Više u Skripte

Komentari