Informacioni sistem kao podrska odlucivanju

1. UVOD

U ovom radu obradićemo temu: „Informacije, menadžment i proces odlučivanja“. Prije svega, definisaćemo pojmove koje sadrži naziv teme, dakle definisat ćemo informacije, menadžment, te proces odlučivanja. Također ćemo navesti i neke osnovne karakteristike, funkcije itd. već pomenutih pojmova.
U nastavku rada govorićemo o sistemima za podršku odlučivanju, jer smatramo da se oni vežu za našu temu, kao i za predmet koji izučavamo, tj. Menadžment informacioni sistemi.
Definisaćemo DSS, GDSS i ESS kao najvažnije dijelove sistema za podršku odlučivanju, te dati pregled njihovih glavnih obilježja, karakteristika i sl.
DSS je sistem koji pomaže top menadžmentu u donošenju odluka i predstavlja snažnu kombinaciju koja obuhvata podatke, složene analitičke modele, te alate i software koji je jednostavan za upotrebu.
GDSS je interaktivni kompjuterski sistem koji ima zadatak da iskristalizira rješenje za postavljene probleme koje će donijeti više donosilaca odluka koji rade zajedno kao grupa.
ESS su informacioni sistemi na strateškom nivou organizacije dizajnirani da se bave nestruktuiranim odlučivanjem kroz unaprijeđenu grafiku i komunikacije.
Svi navedeni sistemi pomažu menadžmentu kod donošenja odluka tj. u procesu odlučivanja.

2. INFORMACIJE

Pojam informacija
Informacija je rezultat obrade, manipulacije i organiziranja podataka na način koji dodaje znanje primatelju. Drugim riječima, to je kontekst u kojem su podaci uzeti.
Značenja informacija
‘Informacija’ kao koncept ima mnoštvo značenja, od svakodnevnih pa do tehničkih uptreba. Uopšteno govoreći, koncept informacije je usko povezan sa notacijama ograničenja, komunikacije, upravljanja, podataka, oblika, instrukcije, znanja, značenja, mentalnog sklopa, uzroka, opažaja i predstavljanja.
Informacijsko doba
Mnogi ljudi govore o informacijskom dobu kao uvodu za doba znanja ili društvo znanja, informacijskom društvu, informacijskoj tehnologiji pa iako su informatika, nauka o informaciji i računarstvo često u sedištu pažnje, reč “informacija” je često korišćena bez obraćanja odgovarajuće pažnje na različita značenja koja je poprimila.
Osobine informacije
S druge strane, poruka je materijalizirani oblik informacije. Osnovna osobina poruke jest da je informativna, odnosno da onome kome je namenjena (primaocu) pruža neku (novu) informaciju. Informacija je uvek o nečemu te u tom smislu može biti lažna ili istinita. Da bi bila što svrsishodnija važno je da svi članovi u komunikacijskom kanalu poseduju određeno predznanje o datoj materiji. Iako teorija razmatra i modele koji uz primaoca nužno podrazumevaju postojanje pošiljaoca i stoga ne pridaju važnost ideji da informacija može proizaći iz okoliša, potrebno je napomenuti da informaciju i poruku ne smemo gledati u strogo lingvističkom kontekstu, jer čak nam i buka koja ometa tok komunikacije daje određenu informaciju.

Informacija kao poruka
S pojmom informacija susrećemo se u najraznovrsnijim situacijama, od uporabe u svakodnevnom životu do one u specijaliziranim naučnim područjima. Ona predstavlja osnovno obeležje infromacijskog doba, informacijske nauke, tehnologije i društva. Od mnoštva značenja koja poseduje, u ovom delu obrađen je onaj aspekt informacije koji ju povezuje s konceptom poruke. Budući da se podatak i informacija neretko koriste kao sinonimi, važno je napraviti distinkciju između njih. Naime, definicija informacije glasi da su to podaci stavljeni u značenjski kontekst, dok je podatak izvan konteksta. Drugim rečima, podatak je beskoristan sve dok ne prenosi neku informaciju. Prema sledećoj definiciji informacija je skup znakova koji primaocu nešto znače, odnosno otkrivaju nešto novo. Informacija je pojam s mnogo značenja zavisno o kontekstu, ali je kao pravilo usko povezana s konceptima kao što su značenje, znanje, percepcija, instrukcija, komunikacija i razni mentalni procesi. Jednostavno rečeno, informacija je primljena i shvaćena poruka. Ali pre svega, ona je rezultat procesiranja, manipuliranja i organiziranja podataka na načina da isti nadograđuju znanje osobe koja informaciju prima.
Komunikacijska teorija je numerički prikaz nesigurnosti ishoda. Povezujemo je s entropijom informacije, a samim time i sa relevantnošću poruke, tj. koliko nam je data informacija od koristi.