Selekcija kandidata

I.    UVOD
Selekcija je proces u kojem se vrši izbor između raspoloživih kandidata za određen posao i donosi odluka o njegovom zapošljavanju. To podrazumjeva da se najprije odrede karakteristike potrebne za efikasno obavljanje konkretnog posla (dobijene na bazi analize posla), a da se zatim svaki od kandidata ocjeni prema tome u kojoj mjeri ispunjava zahtjevne karakteristike.Na osnovu rezultata testova i utisaka tokom intervjua menadžeri donose odluku o tome koga će zaposliti na konkretnom radnom mjestu.
Sam proces zapošljavanja ne završava se izborom kandidata, pošto novozaposlene treba       uključiti u život organizacije kroz proces socijalizacije:

•  upoznavanje sa poslom koji će obavljati,
•  upoznavanje sa kolegama u odjeljenju i sa pravilima ponašanja u organizaciji,
•  očekivanjima na poslu i sl.

Selekcija u praksi se razlikuje od organizacije do organizacije. Neke kompanije organizuju kratke neformalne intervjue, dok druge vrlo ozbiljno pristupaju procesu selekcije, iako u drugom slučaju kompanije daleko više novca troše po jednom prijavljenom kandidatu, višestruke su koristi od kvalitetno sprovedenog procesa selekcije. Obično se kaže da što su viši troškovi selekcije, to su niži troškovi po zaposlenom nakon izbora i zapošljavanja izabranog kandidata.
Osnovni cilj selekcije jeste predviđanje budućeg ponašanja. U tom procesu uspostavlja se veza između predikatora – određenih osobina ili svojstva ljudi, odnosno njihovog ponašanja u određenoj sličnoj situaciji, i kriterijuma selekcije – same situacije ili aktivnosti.Osnovni principi na kojima se bazira selekcija su:

•  Ljudi se međusobno razlikuju u pogledu mnogih osobina
•  Različiti poslovi zahtjevaju različite osobine ili različite kombinacije osobina
•  Razlike između ljudi moguće je uočiti i mjeriti, kao što je moguće mjeriti i zahtjeve različitih radnih mjesta
•  Postoji međuzavisnost između osobina ljudi (predikatora) i uspiješnosti u obavljanu posla (kriterijuma)
•  Odnos između predikatora i kriterijuma moguće je numerički iskazati

U procesu selekcije kao predikatori se koriste razne vrste testova. Test se prilagođava kriterijumu, jer je predviđanje necijeg ponašanja tačnije u koliko je veća korelacija između predikatora (testa) i kriterijuma (uspijeha na konkretnom poslu).
Na osnovu kriterijuma potrebno je izabrati predicator, odnosno test koji mjeri odlike ili karakteristike potrebne za obavljanje konkretnog posla. Različite vrste predikatora u suštini služe da se provjeri postojanje ili nepostojanje definisanih kriterijuma. Iz tog razloga je potrebno da se o kandidatima za određen posao prikupi dovoljno informacija:
1)o njihovim sposobnostima, znanjima i mogućnostima, 2) o ličnim karakteristikama, interesovanjima i preferencijama i 3) ostale karakteristike:
Spremnost na putovanja, rad vikendom, u smjenama ili otežanim uslovima. Ostale karakteristike se rijetko koriste za rangiranje kandidata, jer je riječ o minimalnim kvalifikacijama za konkretni posao. Prikupljanjem informacija provjerava se ispunjenost kriterijuma.