Teorija X i Y naspram teorije Z

UVOD

Najvažniji zadatak menedžmenta je motivirati druge. Taj se zadatak sastoji od sposobnosti komuniciranja, davanja primjera, stvaranja izazova, hrabrenja, pribavljanja povratnih informacija, uključivanja drugih u posao, delegiranja, razvijanja i treniranja, informiranja, izvješćivanja i osiguravanja pravednog nagrađivanja.Svako preduzeće ili institucije jedinice su za sebe koje za cilj imaju povećati svoju konkurentsku prednost. Na koji način to postižu, ovisi o njihovim strategijama, ali i resursima koje posjeduju. Najvrjedniji resursi koje preduzeće može imati su ljudski resursi, s toga bi svi aspekti vezani za njih trebali biti na vrhuncu važnosti. U ovom će se radu analizirati aspekti motivacije i stilova vođenja, te njihova uzročno posljedična veza. Iako postoji pet teorija motivacije, tema ovog rada je McGregorova Teorija X i Teorija Y, te Japanska teorija Z. Svrha ovoga rada je sistematizirati teorijske osnove McGregorove Teorije X/Y kao polazište za istraživanje preferencija zaposlenika i stila vođenja u znanstvenoj praksi na primjeru Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču (dalje u tekstu:IPTPO). Usporedit će se preferencija zaposlenika i stvarnog stanja vođenja u IPTPO. Istraživanje je provedeno s pomoću dva različita upitnika:

1. za ravnatelja i voditelje Zavoda-o njihovim stavovima o djelatnicima,
2. za ostale djelatnike – o njihovim stavovima stila vođenja i preferencijama stila vođenja.

Upitnici su već rabljeni u sličnim istraživanjima, a za potrebe ovog istraživanja preuzeti  su u svojoj originalnoj verziji. Uvodni dio rada je teorijska podloga o Teoriji X,Y i Z, njihove karakteristike, prednosti i nedostaci, kao i njihova zastupljenost u današnjem vremenu. Zatim, u sljedećem dijelu slijede primjeri iz prakse vezani za ove teorije, kako bi se pokazalo gdje se to i na koji način ove teorije primjenjuju i dan danas.

HISTORIJSKI PREGLED TEORIJE  X i Y
Začetnik ideje o Teoriji X/Y je Douglas McGregor, on nije objavljivao puno radova i knjiga, ali ono što je objavio, imalo je snažan utjecaj na druge. Proglašen je najboljim autorom menadžmenta 1993. godine a na njega je znatno uticao rad u Institutu za sezonske radnike i povećanje produktivnosti u kompaniji P&G, postavljajući pritom Teoriju Y i oslanjajući se samo namotivirane timove. Nakon tridesetogodišnjeg istraživanja radnih uvjeta i stavova
zaposlenika prema poslu, teoretske osnove Teorije X/Y predstavio je 1960. U svojoj knjizi Ljudska strana poduzeća (Human Side of Enterprise). Zanimalo ga je što motivira zaposlenike i kako menadžeri i nadređeni mogu uticati na motivaciju, te zašto su djelatnici nezadovoljni svojim poslom. Knjiga je i danas vrlo popularna jer je dala svoj doprinos u organizacijskom menadžmentu i motivacijskoj psihologiji. U knjizi su menadžerski stilovi upravljanja podijeljeni na Teoriju X i Teoriju Y. Prema Teoriji X zaposlenici ne vole rad, izbjegavaju rad i potreban im je stalni nadzor, dok se Teorija Y zalaže za potpuno suprotno shvaćanje zaposlenika.McGregor zapravo nije pokrenuo ove ideje; on ih je samo približio (objasnio) kako bi se lakše implementirale u radne sredine. Teorija Y svoje osnove pronalazi još od Frederika Taylora (1911.), koji se zalagao za dobivanje (povrat) «što više» od svojih zaposlenika, ali na pošten, prirodan, human način, uzimajući u obzir njihove interese. Poslije je McGregor tu postavku preuzeo u Teoriju Y kao: “Trošenje fizičke i mentalne snage na poslu je prirodno (normalno) poput odmora ili igre“
Velik utjecaj na McGregorov rad imala je i Hawthorne studija, iza koje stoje značajna autori (Hibarger, Rosthlisberger, Dickson i Mayo), s osnovnim ciljem utvrditi razloge povećanja produktivnosti. McGregor je sumirao rezultate istraživanja i formirao ih kao drugu postavku svoje Teorije Y.
Rezultati istraživanja skupine autora upućuju na spoznaju kako ne postoji „čisti“ primjer Teorije X ili TeorijeY. Teorija X predstavlja „čvrsti“ (hard) model upravljanja, dok je Teorija Y predstavnik „mekšeg“ (soft) modela upravljanja. Iako su u biti suprotne, teorije se isprepleću u praksi.
McGregor se oslanjao na rad svojih suvremenika, kao: Argyrisa (1957.), Herzberga (1959.) i Likerta (1967.), koji su također utjecali na formiranje Teorije Y. I danas, kada je konstantna jedino promjena i kad se menadžment kao pojam znatno komercijalizirao, brojni menadžmentski gurui, poput Kantera, Bennisa i Tom Petersa, još uvijek su pod utjecajem McGregorova rada.