Odlomak

UVOD
„Tržište nikada nije zasićeno dobrim proizvodom, ali je vrlo brzo zasićeno jednim lošim.“

Henry Ford

Tržište, prema najkraćoj definiciji, predstavlja mesto gde se susreću ponuda i potražnja.

Kupovina i prodaja se mogu obavljati i bez prisustva robe (na berzama i drugim tržištima), pa čak i bez direktnog kontakta kupaca i prodavaca, kao pri kupovini prema katalogu, putem telefona, faksa, interneta i slično. Zbog toga se tržište definiše kao stalan i organizovan oblik dovođenja u kontakt ponude sa potražnjom roba i usluga. Tržište je istovremeno i mehanizam kojim se regulišu odnosi prodavca i kupaca u uslovima u kojima učesnici razmene ili kupoprodaje ostvaruju svoje ciljeve i interese, zbog kojih i stupaju u međusobne odnose.

Poznajući delimično pojam tržišta i njegove funkcije, shvatio sam da će mi tema koju sam odabrao omogućiti da se bliže upoznam sa pojmom tržišta uopšte, a zatim i sa tržištem potpune konkurencije. Savršeno konkurentno tržište je ono koje se sastoji od velikog broja nezavisnih malih poduzeća od kojih nijedno nije u mogućnosti da utiče na tržišne cene.

Na takvom tržištu postoji apsolutna sloboda ulaska drugih poduzeća. Faktori proizvodnje su savršeno pokretljivi. Postoji savršena informiranost o onom što se događa na tržištu. Sva poduzeća nude homogeni proizvod. Od navedenih obeležja samo prva dva čine takvo tržište realnim dok ga treće i četvrto čine teorijskim modelom jer nema ni savršene mobilnosti proizvodnih faktora niti apsolutne informisanosti. U navedenim uslovima preduzeća su price-taker uzimajući tržišne cene kao date.

U prvom delu rada upoznaćemo se detaljnije sa pojmom tžišta i konkurencije. Videćemo koja su osnovna obeležja savršene i nesavršene konkurencije, ali i koje su osnovne razlike izmedju njih. Jedan deo rada biće posvećen razlikama izmedju preduzeća koje posluje u uslovima monopola i preduzeća koje posluje u uslovima savrčene konkurencije, koja, uprkos svojim razlikama, u kratkom roku teže istom cilju, a to je maksimizacija dobiti.

Drugi deo rada biće posvećen ukupnom prihodu predzeća u uslovima savršene konkurencije, pojmu profita, kao i kriterijumima maksimizacije profita preduzeća. Upoznaćemo se sa različitim nivoima tržišnih cena sa kojima se preduzeće može susresti na tržištu, kao i sa tim koji je optimalan obim proizvodnje preduzeća pri tim nivoima cene i pri kojoj ceni preduzeće ostvaruje, najveći, a pri kojoj najmanji profit.

1. POJAM TRŽIŠTA I KONKURENCIJE

Tržište predstavlja mehanizam ekonomskog povezivanja osamostaljenih i automatizovanih proizvodjačkih i potrošačkih ekonomskih subjekata, proizvodjača i potrošača, prodavaca i kupaca, mesto na kome se susreću ponuda i tražnja, proces društvenog vrednovanja individualno ponudjenih (dobara i usluga) i njhove razmene posredstvom novca.
Tržište je, ustvari, drugi naziv za „proces u kome su sve odluke domaćinstava o potrošnji alternativnih roba, odluke preduzeća o tome šta i kako da proizvode i odluke radnika o tome koliko i za koga da rade uskladjene na osnovu cenovnih prilagodjavanja“.

Tržište je objektivna društvena i ekonomska kategorija uslovljena podelom rada koja se neprekidno razvija zsled rastućih proizvodnih snaga, mimo subjektivne volje ljudi, oblika njihove političke organizacije i ideologije.

Samo po sebi, svojim sopstvenim zakonitostima i svojom „nevidviljivom rukom“, tržište pokreće, uredjuje i organizuje privredni život svakog društva, oblikuje odnose izmedju aktera na ekonomskoj sceni izmedju kupaca i prodavaca. Proces prodaje i kupovine roba koji se neprestano odvija na tržištu naziva se razmena. Količina dobara i usluga koja se kupuje i prodaje zavidi od želja kupaca i prodavaca koje su medjusobno suprotstavljene. „Nevidljiva ruka“ tržišta deluje kroz zakon ponude i zakon tražnje.

Zakon ponude se izražava kroz ekonomsko ponašanje prodavaca, odnosno želju prodavaca da svaku robu prodaju na tržištu po što višoj ceni i time ostvare što veću dobit.

Zakon tražnje se ispoljava kroz ekonomsko ponašanje kupaca, odnosno želju kupaca da svaku robu na tržištu kupe po što nižoj ceni.

Konkurencija predstavlja određeni oblik uspostavljanja odnosa između, s jedne strane ponude (prodavca) i s druge strane potražnje (kupaca) na tržištu. Dakle, osnovni uslov za razvoj i postojanje konkurencije je robna proizvodnja, ali samim razvojem robne proizvodnje konkurencija menja svoj karakter i oblike svog ispoljavanja.

Suština ekonomske funkcije konkurencije sastoji se u tome što uspostavljanjem odnosa ponude i potražnje, naravno uz posredstvo porasta ili snižavanja cijena: daje određene signale proizvođačima o bitnim elementima njihove sadašnje, pa i buduće proizvodnje ( npr. oblast proizvodnje kojom se bave,količina proizvoda koju proizvode i sl.); ostvaruje neophodnu ravnotežu u samim odnosima između pojedinih delatnosti u okvirima celokupne zajednice i stalno potiče sve učesnike tržišne utakmice ka postizanju maksimalnih ekonomskih rezultata.

Nesavršena konkurencija
Ako preduzeće može osetno uticati na tržišnu cenu svojih proizvoda, tada se preduzeće klasifikuje kao “nesavršeni konkurent”. Nesavršena konkurencija preovladava u industriji kad god pojedinačni prodavci imaju određeni nadzor nad cenom svog proizvoda. Učesnici savršene konkurencije su „PRICE TAKERS” (donose odluke samo o veličini proizvodnje) dok se učesnicii nesavršene konkurencije „PRICE MAKERS” (donose odluke i o količini proizvodnje i o visini cena). Nesavršena konkurencija ne podrazumeva da preduzeće ima apsolutni nadzor nad cenom svog proizvoda, već ono može odrediti cenu svom proizvodu samo u razumnom okviru. Većina slobode odluke nad cenom razlikovaće se od industrije do industrije, pa tako osciliraju i procentne promene u potražnji za tim proizvodima (primer: maloprodaja računara).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 13 stranica
  • Ekonomija Dragan Vuckovic
  • Školska godina: Dragan Vuckovic
  • Skripte, Ekonomija
  • Srbija,  Kragujevac,  ALFA UNIVERZITET - Fakultet za menadžment u sportu  

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari