Odlomak

Prve su biblioteke nastale iz društvene potrebe da se pohrane i sačuvaju spisi koji su regulirali poredak u društvu. Prve zbirke državno pravnih i drugih zapisa, pomno odabirane i prikupljane, zajedničko su ishodište današnjih biblioteka i arhiva. Tokom razvoja društva, a i takvih mjesta za pohranu pisanih spomenika kulture, arhivi i biblioteke su dugo vremena bile pod istim krovom i istom upravom, ali su se s vremenom razdvojili. Danas možemo reći da arhivi prikupljaju, sređuju i obrađuju, te pohranjuju i daju na korištenje sve ono što je proizvod djelovanja upravnih, privrednih i ostalih ustanova, a biblioteke pak umnožene duhovne proizvode, bilo da se radi o kulturnoj ili naučnoj dimenziji tih proizvoda. I jedna i druga djelatnost – bibliotečka i arhivistička, imaju, uglavnom, razgraničen djelokrug, iako se arhivska građa može naći pohranjena u biblioteci, a bibliotečka se građa (uglavnom rukopisna i nekonvencionalna) može pronaći i u arhivima. I arhivistika i bibliotekarstvo imaju vlastite odredbe o načinu pohrane, sređivanju i odradbi svojih fondova te njihovu korištenju. Zajednica korisnika knjižnicâ (nakon odvajanja knjižnica od arhiva) bila je vrlo malena i ograničena na određeni krug. Dugo su vremena u svojoj povijesti knjižnice usluživale samo određen broj pojedinaca. Tek se u 18. vijeku, sa širenjem ideja prosvjetiteljstva, broj korisnika (pa i broj biblioteka) znatno povećao. Otad je bibliotekarstvo, umjesto dotadašnjega osnovnog cilja – omogućavanja samog čitanja, usmjereno na podučavanje – cilj koji se još više naglašava u 19. vijeku, usporedno s razvojem tehničkih dostignuća i povećanjem broja korisničke populacije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Obrazovanje

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari