Boje

UVOD

Kako se razvija djetetova psiha i motorika, razvija se i njegov interes za svijet oko sebe. Čim mu to dopuste motoričke sposobnosti, dijete počinje šarati po papiru. Ono uči na osnovu posmatranja svojih najbližih, tako svojim šaranjem imitira odrasle kako pišu. To prvo šaranje, spontano i prirodno, djetetova je želja da bude kao mama i tata, pa prvi dječiji crteži izražavaju ono što dijete vidi.
Dječije stvaralaštvo kreće oko druge godine života, što naravno zavisi od djeteta. Tada se dijete uglavnom koristi linijama, kojima pokušava izraziti ono što se dešava oko njega. Odrasli moraju pomoći djetetu kako bi ono napredovalo u svom likovnom izražaju, stavljajući pred njega različite likovne materijale i dopuštaći mu da se izrazi na sebi svojstven način.
Dijete najbolje uči i razvija se u interakciji sa okruženjem. Puno više nauči istražujući i igrajući se, nego prihvatanjem gotovih rješenja. Sve ono što dijete samo doživi, ono o čemu stekne vlastito iskustvo, postajem podloga za dalje istraživanje i učenje.
Dječiji crtež predstavlja područje dječije aktivnosti. Oni sadrže mnogo problema i pitanja na koje moraju odgovoriti psiholozi, pedagozi i ljekari. Pedagozi i psiholozi naglašavaju da se dijete u svojim crtežima izražava suptilnije nego bilo kojim drugim sredstvom izražavanja.
Zanimljivo je činjenica da djeca u cijelom svijetu, sa istim uživanjem, unose bojama u crtež svoje želje, misli i zahtjeve. Zato psiholozi, u svom radu, upotrebljavaju dječije crteže kao jednu od metoda za bolje upoznavanje ličnosti djeteta.
Dijete je u svojim crtežima iskreno, ono stvara crteže neposredno, sa oduševljenjem. Upravo zbog toga, oni nam omogućuju da prodremo u psihički život djeteta i da utvrdimo po čemu se on razlikuje od života odraslog čovjeka.
Malo dijete uživa u bojama, kao i odrastao čovjek iako se razvojno još nije približilo shvatanju boje kao lične stvari.
Onog trenutka, kada dijete otkrije boju, ono je stalno počinje upotrebljavati . A ono, pomoću boje, a i linije, pokušava da nađe što bolji način prikazivanja, kojim može da izrazi čak i ono što još uvijek ne zna da kaže riječima.

1. POJAM BOJE
Boje oko nas su neizbježne. Ona je perceptivni, subjektivni doživljaj.
U slikarstvu je boja osnovno izražajno sredstvo i dominantni likovni element.
Riječ boja označava dva pojma. Prvi pojam označava fizikalnu osobinu svjetlosti, tj. osjećaj koji u oku stvara svjetlost centriranu iz nekog izvora ili reflektiranu od površine neke materije. Drugi pojam označava tvar za bojenje, koja ima svojstvo da oboji bezbojnu materiju.
Boja je čulni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra probudi receptore u mrežnici oka. Boju takođe pripisujemo površinama objekata,materijalima, svjetlosnim izvorima.
U vidnom spektru, odnosno skupu boja, koje ljudsko oko može raspoznati, dolaze redom crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Zbog toga je i naziv za područje u spektru elektromagnetskih talasa učestalosti (frekvencije) ispod one svjetlosnog talasa koji odgovara crvenoj boji infracrveno zračenje, a iznad učestalosti talasa za ljubičastu boju ultraljubičasto zračenje. Ljudsko ga oko ne zapaža (tada vidimo drugu boju koja je u pozadini), ali ga zapažaju vidni organi nekih životinja, npr. pčela. Spektar boja se može vidjeti ako snop bijele svjetlosti usmjerimo na prizmu, čime dolazi do njena rasapa. Infracrveni val se može opaziti na drugi način: nađe li mu se na putu u rasutom spektru toplomjer, temperatura biva povišena – ljudski ga organizam doživljava kao toplinu.