Odlomak

Osnovi teorije sistema – Inžinjerski menadžment pristup

UVOD
Čovečanstvo je kroz  čitavu istoriju pokušavalo da upravlja svetom u kojem živi. Prvenstveno je te pokušaje usmeravalo ka promenama sopstvenom okruženja. Ponekad su te promene bile male i gotovo zanemarljive, dok su u pojedinim momentima te promene bile radikalno velike i sa sobom nosile revolucionarne izmene u funkcionisanju celokupne ljudske zajednice. Od najranijih dana svoje istorije čovek je shvatio da njegova fizička snaga nije velika u odnosu na svet oko njega. Jedini način koji je ljudskom biću omogućavao bezbednost i opstanak bio je u upotrebi mudrosti i lukavstva. Najveća prednost čovekova, u odnosu na sva ostala živa bića na Zemlji, bila je njegova lična ali i kolektivna intelegencija. I jedna i druga se kroz evoluciju ljudske vrste uvećavala. Prva (lična‐individualna) je rasla kao posledica razvoja i uređenja ljudskih društvenih sistema a druga (kolektivna) je rasla kao posledica tehnološkog razvoja i sve veće sprege ljudskih bića kao kolektiva (tzv.sinergetski efekat).
Još u najranijim momentima ljudske vrste čovek je shvatio da je njegovo okuženje svojevrstan sistem koji se ponaša u skladu sa izvesnim prirodnim zakonitostima. Kao takav, sistem je zahtevao upravljanje. Čovek kamenog doba je razvio alate i oružja od kamena, drveta i kostiju životinja. Takođe je otkrio da može naučiti životinje da slušaju njegove naredbe. Tako su nastale najranije forme upravljanja jednostavnim sistemima. Potom je  čovek spoznao metale i načine za njihovu ekstrakciju, kao i mogućnosti njihove primene. Zatim su uvedene zaprege kao svojevrsna sprega transportnog sredstva i životinja, kojima je upravljao  čovek. Ipak, prošlo je puno vremena pre no što je  čovek naučio da životinje zameni mašinama.
Prvi veliki korak u uvođenju mašina, koji je najavio industrijsku revoluciju, bio je razvoj parne mašine. Nakon ovog revolucionarnog otkrića, ljudsko društvo je krenulo u nagli razvoj i industrijalizaciju. Tada se pojavljuju prvi kompleksni sitemi proizvodnje i usluga, čije je upravljanje sve kompleksnije.   U pojedinim fazama razvoja, tehnološke inovacije procesa dovode ove sisteme u stanja  čije upravljanje nije dovoljno pokriveno adekvatnim upravljačkim aktivnostima. U određenim momentima se nemože upravljati svim tehnološkim aspektima ovako kompleksnih sistema na zadovoljavajuće visokom nivou, što ostavlja puno polje istraživačkih mogužnosti teoretičarima i praktičarima upravljanja sistema (inženjerima sistema).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari