Nastavna sredstva

1. UVOD

Razvoj tehnike i tehnologije nameće potrebu za unapređenjem tehnologije obrazovanja na svim nivoima. Pojava računara i drugih novih nastavnih sredstava uzrokuje promjene koje idu ka povećanju kvaliteta nastavnog procesa. Cio proces osavremenjavanja nastave uslovljen je posjedovanjem i korišćenjem odgovarajućih sredstava, opreme i uređaja. Pri nabavci sredstava, opreme i uređaja obrazovne institucije angažuju značajna finansijska sredstva.
Danas se znanje uvećava velikom brzinom, pa je neophodno prihvatiti i uvoditi nove oblike, metode i sredstva učenja. Nastava u kojoj se koristi samo klasična tabla i kreda vi- še nije zadovoljavajuća. Da bi nastava bila efikasnija potrebna su nova multimedijalna nastavna sredstva, koja zadovoljavaju i savremene didaktičko-metodičke principe realiza- cije nastave. Održavanje i povećanje kvaliteta obrazovanja ima za cilj pružanje mogućnosti sticanja potrebnih znanja i razvijanja sposobnosti učenika, koje će kasnije oni i pri- mjenjivati u daljnjem školovanju i radu. Pri tome velika odgovornost je na samim nastav- nicima, koji moraju biti osposobljeni da koriste savremena nastavna sredstva i da budu u toku sa njihovim razvojem. Sa takvim sredstvima pri izvođenju nastave ostvaruje se veća interaktivnost, angažovanje i motivisanost kod učenika, što doprinosi poboljšanju ko- načnih ishoda učenja. Projektori (sa računarom i projekcionim platnom) su tokom protek- lih godina našli primjenu u mnogim školama. Ipak, oni ne mogu u potpunosti zamjeniti klasičnu školsku tablu, jer prikazuju već pripremljen sadržaj, pa nema mjesta za dodatne aktivnosti, objašnjenja i izmjene. Kombinacijom dva prethodno pomenuta pristupa odr- žavanju nastave i njihovom nadogradnjom došlo je do nastanka elektronske interaktivne table (susreće se i naziv multimedijalna školska tabla).
Uz ovu tablu, običnom projektoru dodaje se interaktivnost i sistem postaje visoko tehnološka zamena za školsku tablu, sa obiljem novih mogućnosti. Istraživanja u sferi obrazovne prakse pokazala su da tradicionalna škola, zasnovana na memorisanju i re- produkciji činjenica, ne može u većem delu razviti kompetencije potrebne za izazove, zah- teve i tempo savrijemenog života. Na današnju poplavu prisutnosti tehnološki unapređe- nih uređaja u svakodnevnom životu i radu edukacija ne sme biti imuna, već mora da je u primerenoj meri, shodno nastavnim planovima i programima, uzrastu, osobenostima učenika i tehničkim mogućnostima, uvodi u svoje tokove. Tehnologija predstavlja značajan resurs u proširivanju i nadogradnji sistema za učenje. Teži se nalaženju novih optimal- nih sistema prilagodljivih nastavi. Mogućnost da se ponude dizajnirane, multimedijalne, interaktivne, elektronske obrazovne forme, otvaraju šansu svakom nastavniku i učeniku da obrazovni proces menjaju u jednu novu kvalitetniju dimenziju. Definisanje i primjena pro- grama informaciono-komunikacionih tehnologija pokreće pitanje inovacije nastavnih planova, obuke nastavnika i razvoja specifičnih nastavnih metoda. Metodička i efikasno iskorišćena informaciono-komunikaciona tehnologija omogućava nam da jasnije i suš- tinski izrazimo nove sadržaje u nastavi najrazličitijih nastavnih predmeta.
Pri uvođenju novih informaciono-komunikacionih tehnologija u nastavni proces treba biti vrlo oprezan. Nastava koja uključuje napredne nove tehnologije imaće pozitivne efekte samo ako se istovremeno potvrdi i od strane učenika i od strane nastavnika.

1. POJAM NASTAVNIH SREDSTAVA
Početni dio svakog saznajnog procesa su čula. Pojedini čulni organi, kao što su receptori, preuzimaju čulne utiske iz spoljašnjeg svijeta preko nervnih vlakana. Ti signali dopiru do kore velikog mozga, gdje u svijesti mozga nastaje odražavanje odgovarajućih osobina materije. Povezivanjem tih osobina nastaje cjelovita slika spoljašnjeg svijeta-percepcija, a time i formiranje pojmova. Kod učenika tome doprinose razni predmeti, zvukovi i slike. Da bi se ostvarili određeni vaspitno-obrazovni ciljevi, zadaci i sadržaji potrebna su odgovarajuća sredstva. Pod sredstvima se podrazumeva sve ono što okružuje dijete a što mu pomaže da usvoji određena znanja, vještine i navike. U tom smislu kao sredstvo obrazovanja, može se tretirati svaki predmet ili pojava iz prirode, neposredne okoline, predmeti koji služe u životu i drugo. Međutim, sva ta sredstva nisu didaktička. Pod didaktičkim (nastavnim) sredstvima se podrazumevaju ona sredstva koja su specijalno pripremljena i namijenjena obrazovanju djece.
Nastavna sredstva su kao posrednik u sticanju saznajnih procesa između učenika i objektivnog svijeta.
Postoje mnoge definicije nastavnih sredstava. Jedna od prihvatljivijih i nama najbližih je sljedeća:
„ Nastavnim sredstvom možemo smatrati samo ono čime se potpomaže razumjevanje, usvajanje i interpretacija sadržaja nastave učenja.“
(Simeunović, Spasojević, 2004.)
Pored ove, postoje i druge definicije nastavnih sredstava.
„ Nastavna sredstva su didaktički oblikovani objektivno dani predmeti, pojave, proizvodi ljudskog rada koji u nastavi služe kao izvori spoznavanja, odnosno učenja.“
(Pedagoška enpiklopedija, 1989.)
„ Nastavna sredstva su svi oni predmeti, modeli, makete, slike, crteži, aparati, itd.koji su odabrani, podešeni ili proizvedeni za potrebe nastave.“
(Bakovljev 1998.)
Školska tabla, grafoskop, kasetofon, nisu nastavna sredstva, ali to postaju kada se koriste u nastavi i doprinose njenom uspjehu i uspjehu učenika, pomažu da steknu znanja, vještine i navike, kao na primjer, zapis na školskoj tabli, grafofolija prikazana pomoću grafoskopa, audio snimak pušten na kasetofonu.