Odlomak

Uvod

U vrijeme razdvajanja krupne od sitne buržoazije i pojave proletarijata, javlja se i treća ”sitna” klasa- klasa malograđana. Sklop i mentalitet, kao i sistem vrijednosti malograđanstva je cjelovit, i zbog toga je ovaj sloj društva prisutan u svim fazama društvenog razvoja. Osnovna odlika malograđanskog života je elitistička orjentacija, kao način ponašanja i životnog statusa.
Zanemaruju i negiraju postojanje bilo kakvih starih moralnih vrijednosti, pretvarajući ih u nove moralne postulate. Socijalna distanca je način njihovog života, a pretjerana sebičnosti glavna karakteristika. Sastavni dijelovi morala malograđana su anomija, ironija i resantiman.
Malograđanstvo i anomija
Bitna orijentacija malogradjana ogleda se u takmičenju za uspjeh. Međutim, u svojoj težnji oni vrlo cesto bivaju osujećeni zbog poremećaja ravnoteže u društvu, odnosno zbog poremećaja vrijednosti uopšte. A u takvom stanju anomija izbija u prvi plan. U socijalnoj psihologiji i drugim psihološkim disciplinama značenje termina anomija je preuzeto od grčkog korijena rijeci nomos sto znaci zakon. Stanje anomije prožima cijelu ličnost malograđanina, dezintegrišući sve njene cjeline, saznajnu, emocionalnu i motivacionu. Na emocionalnom planu anomija se postavlja kao depresivno-anksiozni sindrom, a na planu motivacije kao anemija, apatija, pasivnost i cinizam, a u svom transformiranom obliku kao izraz nemoci individue ili grupacije društva.
Resantiman malograđana
Resantiman je zapravo ogorčenost ili kivnost, a moze da se definiše kao mržnja i zavist, i predstavlja jednu od glavnih karakteristika malograđana.
Malograđanstvo i ironija
Ironija je jedan od bika svijesti malograđanina i odnosa njegovih vrijednosti prema građanskoj klasi. Malograđanin-intelektualac, u nesposobnosti riješenja ili promjene svoje pozicije u društvu se otuđuje i osuđuje sebe na opšte negiranje. U skladu sa tim, ironija je vid nemogućnosti malograđanstva u građanskoj datosti, jer sputava zbog svoje destruktivnosti.

Pojam malograđanina

Malograđanin je čovjek koji želi da se predstavi vrijednijim nego što jeste. On potice iz društvenog sloja koji se javio na istorijskoj sceni kao sitnoburžoaski. Malograđanstvo se moze posmatrati kao oblik ponašanja ličnosti, determinisan specifičnim mentalnim sklopom. Odlike koje se mnogu pripisati malograđaninu su egoizam, mržnja, sebičnost, dvoličnost i zavist.
Malograđani zagovaraju moral i uvijek o njemu govore, a sami ga se ne pridržavaju, sto govori o tome koliko su licemjerni. Moralna svijest malograđana predstavlja zatvoreni krug koji počinje, a moglo bi se reci i zavrsava pretvaranjem, mržnjom, i strahom. Moral malograđana je zakržljao i zato malograđaninu ne preostaje ništa nego da propagira moral. Moralni stavovi malograđana imaju svoje odlike prepoznatljivosti izražene kroz taštinu i zavist.
Bitna orijentacija malograđana je takmičenje za uspjeh. Jedna od pseudomoći malograđanina jeste njegova moć da troši, odnosno da bude potrošac. Ova moć je u funkciji njegovog statusa i prestiža u društvu. Borba za materijalnom vrijednošću je bezobzirna, a nastojanje da se ona obezbjedi nema granice. Istovremeno se razmeće bogatstvo i izrazava tvrdičluk. Isto tako, žudi za svim i ne može da se odvoji ni od čega. Kada je u pitanju relacija malograđanstvo-kič, značajno je protumačiti ovaj pojam.  Termin kič, prema Rečniku sociologije i socijalne psihologije(1977), javio se krajem 19.vijeka u Njemačkoj, a danas često označava sve ono sto svojom zanatskom dotjeranošću, senzacionalnošću ili sentimentalnošću zadovoljava ukuse mase, tzv. šire publike, a nema umjetničke vrijednosti. Kič je određen stil življenja i u bliskoj je vezi sa snobizmom. On se najbolje može definisati preko potrošnje. Potrošnja je neizbježan ritual u kiču, a karakteriše ga masovno uživanje i ego-zadovoljavanje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari