Roditeljsko vaspitanje
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pedagogija
Objavio subrosa100 21. januar 2015. Prijavi dokument
Porodična pedagogija
UVOD
Porodica predstavlja složenu društvenu pojavu u kojoj su objedinjeni različiti aspekti ljudskog života. U njoj se odvijaju različiti procesi (od biološko-reproduktivnih do obrazovno-vaspitnih), a funkcije koje porodica ima (biološko-reproduktivna i emotivna, ekonomska, zaštitna, funkcija socijalizacije) značajne su za život pojedinca, ali i za egzistenciju celokupnog društva (na primer, biološki i kulturni kontinuitet neke društvene zajednice zavisi od dovoljnog broja rođene dece i sl.). Ova društvena grupa je oduvek imala mnogobrojne funkcije, koje su se, istorijski gledano, menjale. Porodične funkcije su imale u različitim periodima i mestima manji ili veći značaj. S vremenom, neke funkcije su se redukovale., dok su se neke ponovo vraćale, a neke ostaju nepromenjene, univerzalne . Porodica se nalazi u stalnom procesu promena i u interakciji je sa društvom u kome egzistira. Nastanakom modernog društva usledile su promene osnova na kojima se zasniva porodica (menja se karakter ekonomskih funkcija – proizvodna funkcija izmešta se iz porodičnog domaćinstva u preduzeća i fabrike. Stavlja se težište na psihosocijalne funkcije porodice, redukuju se porodične funkcije i prenose se, u celini ili u pojedinim segmentima, na specijalizovane društvene ustanove). Društveno-ekonomske i demografske promene zabeležene, najpre, u Razvijenim društvima od 60-tih godina 20. veka (povećanje ekonomske Aktivnosti žena, slabljenje autoriteta muškarca, novi individualizam, porast broja razvoda, vanbračnih rađanja i sl.), dovele su do značajnih promjena u obrascu moderne porodice (oblik, struktura, funkcije i odnosi između članova).U savremenom društvu dešavaju se brojne promene koje utiču na porodicu – promena uslova života najvećeg broja porodica, kvaliteta njihovog života, sadržaja porodičnih funkcija i dovodi se u pitanje mogućnost njihovog izvršavanja.
Intrageneracijski odnosi
Intrageneracijski odnosi između supružnika označavaju da se radi o odnosima između odraslih i relativno formiranih ličnosti koje na temelju sopstvene odluke i izbora zasnivaju porodičnu zajednicu kao što je brak.To je intimni odnos dva pola,ne samo jedan društveni odnos koji proizilazi iz uzajamnih osećanja i očekivanja,već bi trebalo da nastaje i iz uzajamnih osećanja i afiniteta.Stoga i priprema supružnika za brak pretpostavlja mnogo više emocionalno i psiho-socijalno sazrevanje ličnosti supružnika,nego neko isključivo verebalno znanje koje se može dobiti u specijalnim školama u kojima bi se obrazovali budući supružnici.Odnosi između supružnika su određivani u zavisnosti od toga kakvo je mesto zauzimao muž u porodici i kakvo se značenje pridavalo ženiAko se,u definiciji položaja,pravi značajna razlika između muža-oca-ukoliko on označava najvažniji položaj i obeležava status najpriznatijeg člana-a takvo se značenje ne pridaje istovremeno i supruzi-majci,već je njen položaj određen u funkciji položaja muža,tada je prihvaćen model porodičnih odnosa,izgrađen na principu nadređenosti i podređenosti,a hijerarhijska struktura je njegova nužna posledica.U takvim odnosima žena uvek mora biti u senci muža,mora biti nevidljiva a uvek prisutna da bi omogućila ostvarenje društvenih zadataka muža.Takav je bio položaj žena u patrijarhalnoj porodici.Kada su statusi supružnika jednako definisani i kada se oba supružnika tretiraju kao ličnosti koje se u uzajamnom odnosu ostvaruju,ostvaren je demokratski model odnosa.Ukoliko su društvene norme koje određuju karakter odnosa u porodici manje tradicionalno prihvaćene i ako je ostavljena veća širina samim supružnicima da odrede sopstvene odnose,personalni činioci će igrati veću ulogu.Međusobni odnos supružnika,oca i majke,pravi je model za učenje i prihvatanje porodičnog ponašanja i odnosa za decu i što je veći sklad između međusobnog ponašanja roditelja i njihovih zahteva u vaspitnom procesu u pogledu odnosa koje ističu kao poželjne,utoliko će vaspitanje teći bezbolnije i biti uspešnije i kao rezultat dati emocionalno stabilne ličnosti.U raskoraku između međusobnog ponašanja roditelja i modela koji nameću deci,treba najčešće trađiti izvore kako emocionalne i psihičke labilnosti dece,tako i njihovog neprihvatanja roditeljskog doma,usled osećanja otuđenosti,što se može manifestovati i u vidu bekstva od kuće ili u raznim drugim vidovima delikventnog ponašanja.
Socijalizacija za porodični život počinje već u roditeljskoj porodici,gde se dete najpre i najintimnije sreće sa modelom porodičnih odnosa.Tu se predstava o porodici stiče mnogo više spontano,u kontekstu međusobnih odnosa roditelja nego što se uči formalno.Ali,pošto dete učestvuje u međusobnim odnosima roditelja,samo kao posmatrač,socijalizacija za buduće porodične odnose ne može se u potpunosti postići u roditeljskoj porodici.Deca će mnogo lakše i trajnije prihvatiti ono ponašanje koje neposredno doživljavaju kroz odnose svojih roditelja,nego ono koje im se verbalno nameće kao poželjno.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.