Samopouzdanje kod djece

1.1 Pojmovno određenje
     
  Pojam samopouzdanja

Često se naša djeca pitaju što čine i kako čine, promišljaju o sebi i postavljaju si pitanja kakva su ona zapravo.Na taj način stvaraju sliku o sebi traje cijeli život, ali u period školovanja je to najintenzivnije.

Postavljajući si ta i druga pitanja, djeca traže odgovore na njih i na taj način pokušavaju stvoriti doživljaj svijeta, način komuniciranja sa svijetom i nastoje bolje razumjeti sebe.
Djeca se međusobno  uspoređuju u vrtiću, školi, sportskim klubovima, s prijateljima, unutar različitih skupina kojima pripadaju i tako spoznaju svoje vrijednosti i sposobnosti.
Vrednovanje sebe u odnosu na druge donosi im pozitivne, ali i negativne informacije o njima samima i oni tačno znaju u čemu su jaki, a koje su im slabosti.
Samopouzdanje i samosvijest počinju razvijati baš kroz takvo vrednovanje samoga sebe.
Zato je bitno da ova dva pojma ne poistovjećujemo jer oni se razlikuju i nemaju isto značenje,  iako su usko povezani. Važno je da ih razlikujemo, ali i da ih razvijamo kod djece.
Samopouzdanje je vezano za djetetovo postignuće, dok je samosvijest vezana za djetetovo postojanje.

 Ali šta je zapravo samopouzdanje  , a šta samosvijest ?

SAMOPOUZDANJE  je mjera za ono što smo sposobni učiniti, u čemu smo dobri ili
loši, što možemo, a što ne možemo postići, kakve su nam
sposobnosti i vještine.
SAMOPOUZDANJE – vjerovanje , sigurnost u sebe , u svoje sposobnosti i mogućnosti ( Rječnik bosanskog jezika , 2007. str.156. )
SAMOSVIJEST  je znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko smo, što mislimo o   sebi takvom kakvi jesmo I kako se odnosimo prema tom znanju.

Samopouzdanje je svojevrsna zbirka „samo-percepcija“, odnosno uvjerenja i osjećaja koje imamo sami prema sebi. Način na koji definiramo sami sebe izuzetno značajno utječe na našu motivaciju, stavove i ponašanje, te se velikim dijelom odražava i na našu sposobnost emocionalne prilagodbe