Odlomak

I Uvod
Uloga odgajatelja u odgoju predškoleske djece je tema koju sam odabrala za seminarki rad.
Pristup problemu:
O ulozi odgajatelja u odgoju predškolske djece je govorio veliki broj autora sa različitih aspekata,sa aspekta pedagogije,psihologije,tjelesnog odgoja,obrazovanja itd.Ja ću u ovom seminarskom radu pokušati da definišem ulogu odgajatelja u svakoj od ovih komponenti i da predstavim mogucnosti i ograničenja uticaja odgajatelja na odgoj predškolskog djeteta.Odgajatelj ima višestruku ulogu u odgoju predškoske djece.

Osnova problema:
Problem sa kojim se najčešće srećemo u definisanju uloge odgajatelja je taj što odgajatalje najčešće djeluje u kombinaciji sa ostalim faktorima odgoja predškolskog djeteta pa sagledavanje njegovog uticaja s toga teško merljivo.Medjutim,možemo definisati potrebne predpostavke da djelovanje odgajatelja bude uspješno i probleme koje prilikom dostizanja tih predpostavki treba prevazići.

Rješenje problema:
Prvu stvar koju želim istaći je da moramo na samom početku riješiti odgoj odgajatelja.Znači da moramo uticati da se naši odgajatelji u odgojno obrazovnim istitucijama razvijaju u zdrave ličnosti sa adekvatnim znanjem i sistemom vrijednosti koji teži idealu koji će predstavljati djeci.To znači da se odgajatelji moraju upoznati sa sadržajima koje treba da prezentiraju djeci,bilo da se radi o dogojnim ili nastavnim,tj.obrazovnim sadržajima.Odgajatelj mora da je svjestan svojeg uticaja na djecu,to jeste koliko samo njegovo ponasanje utice na djecu i šta ona iz njega usvajaju kako bi to uskladio sa sadržajima koji prezentira predškolskoj djeci.
Saznanje o razvojnim karakteristikama i potencijalima ranog djetinjstva,do kojih su došle sve razvojne nauke,posebno psihologija.Konstituisana je razvojna psihologija kao disciplina zanovana za solidno razradjenjim teorijama i metodologijama.Detaljno su opisani stadijumi djecijeg razvoja i izvršen pokušsaj objasnjenja mehanizama,ne samo mentalnog vec i drugih aspekata razvoja posebno socio-emocionalnog.
Psihološkim istraživaniima je došlo do podataka na osnovu kojih su odbačena mnoga preživela shvatanja.Njih je Hant sumirao u sljedećcim tvrdnjama.
1.Verovanje u fiksiranu inteligenciju se ne može dalje odrzati;
2.Razvoj je daleko od toga da bude potpuno predodredjen;
3.Ono sto se dogadja izmedju prijema informacija i reagovanja na nju manje je slično proceu koji se odigrava na statičnoj telefonskoj razvojnoj tabli,a više aktivnom inforamcionom procesu,programiranom u elktronskom kompjuteru,sposobnom da resava proboleme;
4.Iskustvo programira ljudski kompjuter-mozak S.Frojd je bio u pravu ukazujući na važnost preverbalnog iskustva;
5.Bez obzira na to Frojd nije bio u pravu u vezi sa prirodom iskustva koje je važno,pošto se pokazalo da je mogućnost da se vidi i čuje mnoštvo stvari značajnija od sudbonosnih instiktivnih potreba i inpulsa.
Utvrdjeno je da ovaj razvoj teče postepeno i da njegov kvalitet,brzina i domet značajno zavise od vrsta aktivnosti kojima se dijete bavi,prilike koja mu se za to pružaju,posticaja i ohrabrenja,kulturnih dobara koje sreće u svojoj sredini,napora i vremena koje me se posvecuju,odnosno od vaspitno-obrazovnih uticaja uopste.
Utvrdjeno je da mnoge osobine koje krase obrazovnu,kulturnu i društveno potvrdjenu ličnost imaju svoje korijene u djetinjstvu,prije pocetka formalnog školovanja to se odnosi na senzomotorne veštine,sposobnost snalaženje u društvenoj sredini i sposobnost komunikacije.Istarživanja su pokazala koliko su brojne,i složene osobine koje se stiču u djetinstvu iz vrtića i od kolikog je ono značaja za čitavo buduće obrazovanje i razvoj ličnosti.

1.1 Uticaj odgajatelja na odgoj i isticanje znanja djece
Kada su jednom postavljene tračnice i sistem poceo da funkcioniše,razum (mozak) je relativno odredjen u svojim mogućnostima kao svojim granicama. Kada se govori o učenju djece,najvažnije je istaći da se saznanja ne grade pasivnim usvajanjem pojmova,već njihovim gradjenjem kroz ličnu akciju koja se vrši u stvarnosti. Tome treba prilagoditi čitav vaspitno-obrazovni postupak nezaboravljujući pri tome ostale,često značajnije aspekte razvoja kojima treba da se doprinese. Nista što je dijete naučilo nije urodjeno ili mu dato,u bukvalnom smislu riječi,već je moralo da ga na izvjetsan način interpretira za sebe. Saznanje se javlja kao rezultat interakcije izmedju deteta i njegove društvene i prirodne sredine,u kojoj ono ima aktivnu ulogu. Ukoliko se saznanje ne itegrise u sopstveno iskustvo djeteta utičući na njegove stavove i opšti razvitak,ono predstavlja oblast koga će se dijete brzo osloboditi procesom zaboravljanja. Otuda se postavlja zahtjev da mu se omogući da uči na svoj način,a ne da se učenje svede na poučavanje,naročito ne verbalnim putem.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari