Šengenski sporazum

Slobodno kretanje ljudi jedna je od četiriju osnovnih sloboda na kojima se zasniva Europska Unija (EU). Međutim, primena načela slobodnog kretanja osoba unutar zemalja članica EU dala je povoda stanovitim neslaganjima na početku osamdesetih godina XX veka: naime, neke su zemlje članice smatrale da bi se to načelo trebalo primenjivati samo na državljane EU. To bi podrazumevalo zadržavanje kontrola na unutrasnjim granicama, da bi se razlikovalo državljane EU i one koji nisu iz zemalja EU.
Drugi su se pak zalagali u korist slobodnog kretanja za sve, što bi značilo kraj unutrasnjih graničnih kontrola. Polazeći od ostvarenih rezultata unutar Europske zajednice glede slobodnog prometa osoba, roba i usluga, vlade pet zemalja članica Europske zajednice potpisale su 14. juna 1985. u Schengenu u Luksemburgu sporazum pod nazivom “Sporazum između Vlada država gospodarske unije Benelux, Savezne Republike Nemačke i Republike Francuske u vezi s postupnim ukidanjem kontrola na zajedničkim granicama od 14. juna 1985.” (nazvan i “Prvi schengenski sporazum”) pridonoseći nastojanju naroda svojih država da se ukinu prepreke za slobodan promet preko zajedničkih granica.