Brest – Vez

Brijest (Ulmus), rod drveta sa oko dvadeset vrsta iz istoimene porodice. U našoj zemlji raste samoniklo i u šumskim kulturama: poljski brijest (Ulmus minor) po nizinama i nižim bregovima, gorski brijest (Ulmus glabra) u brdskim i planinskim šumama, vez (Ulmus laevis) i primorski brijest (Ulmus campestris), koji se sadi na kršu kao značajna kulturna vrsta. Brijestovo je drvo (brijestovina) tvrdo i bijelo; upotrebljava se u vodogradnji, u gradnji aviona, vagona, brodova i čamaca, u kolarstvu, rezbarstvu, stolarstvu i za pravljenje lὶke. Unutrašnji dio kore koristi se u medicini (farmaciji).

Posljednjih desetljeća brijestove napada holandska brijestova bolest Ceratostomella ulmi. Napadnuta stabla naglo se suše. Uzročnik je gljivica Ophiostoma ulmi, a prenose je insekti – potkornjaci roda Scolytus. Bolest je prvi put ustanovljena u Holandiji (1919.), odakle se ubrzo proširila po čitavoj Europi, a 1930. prenesena je u SAD; odolijevaju joj jedino azijske vrste brijestova, osobito sibirski brijest (Ulmus pumila). Kod nas se od te bolesti osušilo 30–50% brijestovih populacija. Prema drugim procjenama ovaj procenat je i veći. Seminarski rad analizira osnovne načine sakupljanja i čuvanja sjemena kod veza, te osnovne odlike rasadničarske proizvodnje kod iste vrste.

Brijest vez (lat. Ulmus laevis) do 30 m visoko drvo široko zaobljene krošnje, sivo-smeđe kore i žilave like, koje je odlično za vezanje. Grančice su do druge godine dlakave, dosta tanke. Lišće je najšire u sredini, ozdo dlakavo. Postrane žilice gornjeg dijela plojke nikad se ne razgranjuju. Cvjetovi i plodovi stoje na dugačkoj stapci. Oni čine ovelike kitice i vise. Pupovi su oštri, goli, svijetlo smeđi, s tamnim rubovima ljusaka. Plod na rubu krilca je dlakav. Sjeme se nalazi u sredini ploda.