Odlomak

 

  1. UVOD

 

S obzirom na porijeklo i mijesto nastanka sve rase konja dijelimo na:

Istočnjačke, orijentalne ili toplokrvne

– Zapadne, okcidentalne ili hladnokrve

Karakteristike svih toplokrvnih konja je da imaju lakšu i plemenitiju glavu i građu tijela, živahne oči, široko čelo, tanke suhe noge, visok greben, ravne sapi i visoko nasađen rep. Odlika hladnokrvnih konja je da su oni krupniji, teži, glava im je teška, oči male, noge jake sapi oborene i rascijepljene a greben nizak.

Postoje još dva pojma kada se govori o rasama konja, a to su: punokrvni i polukrvni.

Punokrvnjaci su samo Arapski i Engleski konj. Oni imaju pretke i sa očeve i sa majčine strane, iste pripadajuće rase. Prema veličini konje smo podijelili na: male, srednje i velike. Prema težini konje smo podijelili na: teške, srednje i lake. Broj konja opada iz dana u dan zbog razvoja mehanizacije, jer su se oni najviše koristili za rad u odnosu na druge domaće životinje. Značaj konjarstva pored rada je i korištenje konja u ratnim prilikama, u saobraćaju, za trke smotre i sl. Pojedine zemlje kao i naša zemlja usred nedostatka goveđeg mesa može da koristi i konjsko meso. Plodnost kobila u odnosu na plodnost krava je puno niža. Ta plodnost se kreće od 60-65%. Računa se  da danas u svijetu ima oko 60 miliona konja.

Konj je pripitomljen prije oko 6000 god. Pripitomljavanje se odigralo u rječnim dolinama južne Rusije. Od nekoliko vrsta divljih konja, koji su tada postojali, pripitomljen je jedino Equus Caballus.

 

 

  1. GENETSKA POVEZANOST RASA KONJA

Svjetsku populaciju konja čine mnogobrojne rase i tipovi, koji se razlikuju po veličini, boji, građi i karakteru, ali osnovni oblik je primjetan i prisutan u toku njihovog razvoja, još od momenta domestikacije, vjerovatno prije oko 6000 godina, pa sve do današnjih dana.

Na evoluciju konja je uticao, prije svega ambijent u kome su živjeli, kao i sposobnost vrste da se adaptira na životne uslove kojima je izložena. Nakon pripitomljavanja počeo je da djeluje još jedan vrlo uticajan i moćan faktor, a to je intervencija čovjeka i njegovo uplitanje u prirodne procese. Selektivan uzgoj, uz bolju ishranu ubrzao je process evolucije, jer je čovjek odabirao samo one životinje koje su ispunjavale njegove unaprijed postavljene uzgojne ciljeve. Ovaj process se i dan danas odigrava i trajaće sve dok se konj uzgaja kao domaća životinja.

Međutim, i pored vrlo značajnog uticaja čovjeka u stvaranju pojedinih rasa konja, uspjeh je zavisio od prisutnosti genetskih karakteristika koje je utemeljio davni predak ove vrste.

 

 

 

  1. IZVORNI OBLICI KONJA

 

Orijentalna skupina:

  1. Equus Przewalsky- je mongolski divlji stepski konj koji živi u srednjoj Aziji. Visina grebena je 130-135 cm. Ima nešto težu glavu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari