Odlomak

APLIKATIVNI SOFTVER

Aplikativni softver pomaze pri obavljanju poslova  koje koristik zeli da obavi uz pomoc racunara. To su programi za obradu teksta, rad sa bazama podataka, za prezentaciju, evidenciju ili obracune plata itd.

Za svaku posebnu namenu mora postojati jedan aplikativni softver.

Aplikativni softverski paketi su:

  •     Vertikalni – pomazu korisnicima u razlicitim segmentima industrije. Npr.vodjenje projekta, evidencije o zalihama itd.
  •     Horizontalni – koriste se za generalne poslove koji postoje u svim preduzecima. Npr.za knjigovodstvo, racunovodstvo, finansije itd.

SISTEMSKI SOFTVER

Sistemski softveri su programi koji upravljaju racunarskim sistemom:

  •     Operativni sistem: sluzi za pokretanje I rad racunara, vrsi kontrolu rada racunara I predstavlja sponu izmedju korisnika I racunara
  •     Usluzni programi: omogucavaju korisniku upravljnje I kontrolu lokacija podataka I hardverskih komponenti, kao I pripremanje diska za uzimanje podata, kopiranje podataka sa jednog diska na drugi, stite kompjutere od virusa itd.
  •     Programski softveri: alta za resavanje zadataka pomocu kojeg se izradjuje aplikativni softver. Za pisaje programa mora se korisiti neki od programskij jezika Visual Basic, C++, Java itd.
  •     Drajeveri: softver pomocu kojeg se kontrolisu periferne jednici racunara. Oni povezuju hardverske komponente sa racunarom.

PROGRAMSKI JEZICI

Podela programskih jezika na:

  •     Masinski: prva generacija programskih jezika. Programiranje ovim jezikom je bilo podlozno greskama I programeri su morali znati sve o funkcionisanju hardvera, a narocito procesora. Programi moraju biti napisani u binarnom kodu koji je specifican za svaki racunar, te ovi programi nisu bili prenosivi na druge racunare.
  •     Asemblerski: programi niskog nivoa. Isto kao I kod masinskih, programer je morao dobro poznavati hardver da bi koristio ovaj jezik. Programi su se pisali u simbolickom kodu, sto je olaksalo programeru u odnosu na masinske jezike. Ali, takodje nisu prenosivi, jer su pisani za svaki racunar posebno
  •     Proceduralni: jezici trece generacije koji su nezavisni od hardvera, te ih nije bilo potredno reprogramirati za druge racunare. Mogucnost pravljenja gresaka je mala. Neki od ovih jezika su Basic, Pascal, Fortran itd.
  •     Programski jezici cetvrte generacije: njima se secificira sta je potrebno uraditi, a ne kako. Dele se u tri kategorije: Upitni jezici (omogucavaju korisnicima pristup bazama podataka, Generatori izvestaja (omogucavaju korisniku da oblikuje izvestaj bez upustanja u detalje) I Generatori aplikacija (omogucavaju stvaranje aplikadija koje se mogu sastojati iz vise programa). Mane ovih jezika su: manje efikasni u brzini obrade I velicine kapaciteta memorije, manje su fleksibilni      tj.pruzaju manje mogucnosti programeru da iskoristi ono sto hardver pruza.
  •     Objektivno-orijentisani jezici: omogucavaju pravljenje programa koji povezuje podatke I njihove operacije u zajednicke structure (objekti). Objekti razmenjuju podatke koji sadrze instrukcije za menjanje atributa objekata. Programiranje ovim jezikom je zasnova na tri koncepta: objekti, klase I nasledstvo.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Skripte

Komentari