Odlomak

U savremenom pravu pitanje regulisanja imovinsko – pravnih odnosa budućih supružnika jedno je od glavnih. Izuzetno zanimanje za ovo pitanje proizilazi iz činjenice da od njegovog pravilnog regulisanja zavisi budući imovinski i lični odnos bračnih drugova.

Još kod starih naroda postojala je svest o postojanju potrebe za uređenjem imovinskih odnosa budućih bračnih drugova. O tome svedoče sačuvani tekstovi drevnih zakonika Starog Istoka i Grčke u kojima se ukazivalo na potrebu sklapanja veridbenih ugovora u cilju ozakonjenja buduće supruge.

Predbračno imovinsko – pravni odnosi u rimskom pravu mogu se pratiti kroz sledeće institute: sponsalie (veridbe), donatio ante nupitas (darivanja mlade) i dotis dictio (svečanog obećanja miraza).

U rimskom pravu Dotis dictio bilo je svečano obećanje miraza (dos), kojim je žena ili njen šef porodice ili eventualno treće lice doprinosilo njenom mužu sa namerom da se namire troškovi domaćinstva (ad matrimonii onore ferenda). U rimskom pravu svečano obećanje miraza pojavljuje se u tri oblika:
1) promissio dotis, stipulacija koja je sačinjena od svečanog pitanja budućeg
muža i svečanog ugovora davaoca miraza,
2) dictio dotis, jednostrana pojava volje, koju je žena davala, tj. njen šef porodice i
3) datio dotis, koji se od prethodna dva razlikiovao na taj način što su se njime pojedina mirazna dobra mogla zaista preneti na muža.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari