Fenomen terorizma

U  V  O  D

Nasilje poznato kao terorizam je prisutan od davnina, a danas je rasprostranjeno u čitavom svijetu i predstavlja najsuroviji oblik sile u međunarodnim odnosima.
Danas u svijetu nema države koja u većoj ili u manjoj mjeri nije izložena raznim oblicima terorizma, motivisanog različitim idejama interesima i ciljevima. Jačanje terorističkih aktivnosti tokom poslednjih godina dovelo je do toga da terorizam postane najveće svjetsko zlo i jedan od najaktivnijih i nerješivih problema savremenog svijeta.

Teroristički napadi avionima bombama na Svjetski trgovinski centar u Njujorku i zgradu Pentagona u Vašingtonu 11. septembra 2001. godine, do najnovijih terorističkih dejstava širom svijeta, potvrđuju činjenicu da je terorizam u stalnoj ekspanziji i predstavlja neuništiv problem savremenog čovječanstva. O terorizmu se poslije 11. septembra 2001. godine raspravlja sve više i podrobnije nego o bilo kom drugom međunarodnom problemu. To se čini s razlogom, jer ništa nije uticalo na tekuće međunarodne odnose i unutrašnju bezbjednost velikog broja zemalja, koliko otvaranje “nevidljivog fronta” sa međunarodnim terorizmom.

U poslednje vrijeme svijet se na najdrastičniji način suočio sa gorkom istinom da je terorizam označio novi način ratovanja na početku 21. vijeka, bez sagledavanja realnih i stvarnih uzroka dok su posledice svima poznate. Istina je da se svijet sa terorizmom suočavao vjekovima prije, ali ga je tek prošlo stoljeće i nevjerovatan napredak tehnologije uveo u stalnu postavku svjetske pozornice i sa nje nije više sišao.

Fenomen terorizma je zahvatio čitavu planetu. Neprijatelj je postao nevidljiviji i neuhvatljiviji više nego ikada ranije, a sukob koji diktira terorizam nema jasne obrise fronta i karakteristike  klasičnog vođenja borbe.
Savremeni međunarodni terorizam je izrastao kao produkt bipolarnog svijeta i predstavlja naličje svjetskog poretka, kao krajnji ekstremistički oblik sukoba interesa na globalnom planu. Uz stalnu primjenu novih i različitih metoda djelovanja, međunarodni terorizam je u stalnom porastu bez obzira na sve organizovanije suprostavljanje država i međunarodne zajednice i na mjere koje se preduzimaju radi njegovog suzbijanja.

Rasprostranjenost terorizma u svijetu pogoduje i njegova neadekvatna i nejedinstvena terminološka određenost, kao i nepostojanje jedinstvene strategije u borbi protiv terorizma.

Iako gotovo sve države terorizam svrstavaju u najteže oblike ugrožavanja sopstvene i bezbjednosti međunarodne zajednice, činjenice govore da u pogledu klasifikacije terorizma i terorističkog djelovanja u pojedinim državama prisutni su dvojni standardi. Iz tih razloga terorizam koga sprovode neki separatistički pokreti ili organizacije od strane velikih sila kvalifikuje kao borba za slobodu, demokratiju, ljudska prava i slično.
Zato nosioci globalizma umješno koriste i zloupotrebljavaju pomenutu terminološku konfuziju, odnosno ne ustručavaju se da različito tretiraju pojam terorizma, u zavisnosti od sopstvenih interesa.

Iako je svijet jedinstven oko činjenice da je terorizam najveće svjetsko zlo, nosioci globalnog hegemonizma različito se odnose prema terorizmu koji ne ugrožava njihovu bezbjednost. Tako naprimjer, pod izgovorom očuvanja mira a radi ostvarivanja vojnopolitičkih ciljeva i interesa u svijetu, svjesno krše norme međunarodnog prava i naglašeno zloupotrebljavaju pojam agresije, tako što žrtvu terorizma proglašavaju agresorom. Čudno djeluje i činjenica da teroriste koji su u nekoj zemlji (odnosno protiv neke zemlje), u političke svrhe počinili najteže zločine, favorizuje i nagradi druga država, pa čak im daje i status političkog emigranta. To je tipičan primjer političkog licemerja bez presedana na međunarodnoj sceni i aktuelnih dvostrukih standarda kod velikih sila.

Borba protiv terorizma kao planetarne opasnosti zahtijeva temeljitiju analizu i odlučnost ali oprez, kako bi se izbjegla jednostavnost i neprincipijelnost koja bi kao u mnogo slučajeva do sada dovela do podjele na “dobar” i “loš”, odnosno na “dozvoljen” i “nedozvoljen” terorizam. Loš i nedozvoljen terorizam bio bi iskorijenjivan, a “dobar” i “dozvoljen” podržavan kako kojoj sili odgovara, gdje smo ovu klasifikaciju i praktično doživjeli  na našem prostoru.

Određene terorističke organizacije u svijetu organizovano djeluju na obavještajne službe pojedinih zemalja, a pojedine obavještajne službe moćnih zemalja djeluju na određene terorističke organizacije, u cilju indirektnog ostvarivanja svojih političkih i nacionalnih interesa u trećim zemljama. To uzajamno zavisno djelovanje je bilo izraženo za vrijeme blokovske podjele svijeta.
To je bila ”investicija hladnog rata” koja je tada donosila politički i vojni profit, ali koja od 11. septembra 2001. godine ispostavlja račune za naplatu bez “zaključene fakture”.
Ako svijet želi da se adekvatno odupre terorizmu kao najvećem globalnom svjetskom zlu, prevashodno je neophodno da se jedinstveno odredi prema pojmu i klasifikaciji terorizma, da se usvoji jedinstvena strategija u borbi protiv terorizma, da se terorizam svede u pravne okvire, a zatim da se u njegovo potpuno iskorjenjivanje angažuju sve članice Ujedinjenih nacija.