Odlomak

 

UVOD

Nasleđivanje je prenos duhovnih i materijalnih osobina i vrednosti sa predaka na potomke, vremenska veza međuzavisnosti svih generacija, lanac kontinuiteta.
Nasleđivanje otuda predstavlja ne samo pravni pojam. Naprotiv, javlja se i u mnogim drugim naukama, i prirodnim i društvenim (npr. biologiji, genetici, psihologiji, sociologiji, istoriji i dr.).
U savremenim pravima nasleđivanje ima imovinski karakter i najčešće se označava kao prelazak imovine umrlog lica na druga lica.
Problem uloge, mesta i obima slobode testamentarnog nasleđivanja u svakom konkretnom pravu je jedno od najznačajnijih kako teorijskih, tako i praktičnih pitanja Naslednog prava. Postavlja se pitanje da li dozvoliti apsolutnu slobodu zaveštanja? Na koji način se sloboda testiranja ograničava? Različiti pravni sistemi su na različite načine ova pitanja tumačili i davali odgovore.
Pojedini teoretičari u potpunosti opravdavaju apsolutnu slobodu testiranja i pri tom navode razne argumente pravne, moralne i socijalne koji idu u prilog toj teoriji i tom stavu.
Jedan od najvatrenijih teoretičara koji je u potpunosti pravdao apsolutnu slobodu zaveštanja bio je francuz L`Ple (Le Play) .
Po njegovom mišljenju ako ostavilac ima neograničenu slobodu zaveštanja on onda svoja dobra ostavlja onom nasledniku koga smatra najsposobnijim, tj onome koji bi tu imovinu koristio na najbolji mogući način. Jedino ograničenje slobode zaveštanja je u korist radno nesposobne dece.
Sličan stav po ovom pitanju imaju i branioci ovog stanovišta u zemljama Common Law sistema.
Neki teoretičari zastupaju stav prema kome treba da se ograniči sloboda testiranja. Oni iznose svoje moralne i socijalne argumente.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari