Odlomak

UVOD
Život predstavlja najznačajnije dobro, vrednost koja je osnov svih ostalih vrednosti
čoveka. On je baza za ostvarivanje drugih tekovina čovečanstva. Kada ne bi postojalo pravo
na život čoveka, kao kamen temeljac korpusa ostalih ljudskih prava, onda ni ona ne bi
imala nikakvog smisla. Danas ne postoji pravni poredak koji ne štiti pravo na život
čoveka. Ta zaštita se ostvaruje kroz različite grane prava (medicinsko pravo, ekološko
pravo, itd.), ali je u tom pogledu najznačajnija krivičnopravna zaštita. U odnosu na druge
grane prava krivično pravo je primarno i glavno sredstvo za pravnu zaštitu života. Zbog
toga, krivično delo ubistva predstavlja jedno od najtežih krivičnih dela. Njime se čovek
lišava najosnovnijeg, najelementarnijeg i najvažnijeg prava, a to je pravo na život. Svakim
ubistvom čovečanstvo gubi jednog člana svoje društvene zajednice, a čoveku se oduzima
život što je nenadoknadivo dobro. Opšti, društveni interesi u ovoj sferi imaju primat
nad individualnim dobrima i vrednostima. Zakonodavac u sferi zaštite života zalazi u
subjektivna prava pojedinca da bi ga bolje zaštitio. Dakle, društvo u celini ima interes
da održava život svojih građana, pa je u najveđem broju savremenih krivičnopravnih
sistema zabranjeno oduzimanje njihovih života i onda kada oni to zahtevaju.
S obzirom na to da je pravo na život univerzalno i vrhovno pravo čoveka, njegova zaštita je
inkorporirana i garantovana nizom dokumenata koje je donela međunarodna zajednica, a koje
je i najveći broj država prihvatio nizom akata donetih na unutrašnjem planu.
Od međunarodnih dokumenata pomenućemo: Univerzalnu deklaraciju o pravima čoveka, koju
je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1948. godine, Međunarodni pakt o
građanskim i političkim pravima, usvojen od istog organa, 1966. godine1
i Evropsku
konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine.2
Tako, član 3. Univerzalne deklaracije ističe da svako ima pravo na život, slobodu i
bezbednost ličnosti.
Po odredbi člana b. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, pravo
na život je neodvojivo od čovekove ličnosti. Ovo pravo mora da bude zakonom zaštićeno.
Niko ne može da bude proizvoljno lišen života.
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, iako doneta pre Pakta o
građanskim i političkim pravima, čini nam se da potpunije određuje sadržinu prava na
život. Tako, član 2. Konvencije ističe da je pravo na život svake osobe zaštićeno zakonom.
Niko ne može namerno biti lišen života, sem prilikom izvršenja presude suda kojom je
osuđen za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom. Stav 2. ovog člana navodi da
lišenje života nije protivno ovom članu ako proistekne iz upotrebe sile koja je apsolutno
potrebna. Sila je apsolutno potrebna, prema slovu Konvencije, radi odbrane nekog lica od
nezakonitog nasilja, da bi se izvršilo hapšenje na osnovu zakona ili sprečilo bekstvo
lica lišenog slobode na osnovu zakona i prilikom mera koje se preduzimaju na osnovu
zakona s ciljem suzbijanja nereda ili pobune.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Jedan komentar na “Krivicno delo ubistva”

romulusrex says:

Savršeno objašnjeni svi elementi krivičnog dela, pojam i teži i lakši oblici. Odličan rad za bilje razumevanje ovog kompleksnog dela.

Komentari