Odlomak

 
1) UVOD

Iako su vaspitne mere osnovne krivične sankcije u suzbijanju kriminaliteta maloletnika u našem krivičnom pravu one nisu jedine. Naime, i među maloletnicima se nailazi na učinioce vrlo teških krivičnih dela. Za ovakve maloletne delinkvente naše krivično pravo predviđa posebnu krivičnu sankciju – maloletnički zatvor .

Naše Naše krivično pravo poznaje samo jednu kaznu koja se može primeniti prema maloletnom učiniocu krivičnog dela, a to je maloletnički zatvor. Maloletnički zatvor je u naš sistem krivičnih sankcija uveden izmenama i dopunama Krivičnog zakonika iz 1959. godine do kada su se, uz izvesna ograničenja, prema maloletnicima primenjivale iste kazne kao i prema punoletnim učiniocima.

Kazniti se može samo stariji maloletnik koji je učinio krivično delo za koje je zakonom propisana kazna teža od pet godina zatvora, ako zbog visokog stepena krivice, prirode i težine krivičnog dela ne bi iblo opravdano izreći vaspitnu meru.

Naše krivično pravo predviđa mogućnost kažnjavanja ne svih, nego samo starijih maloletnika i to uz ispunjavanje još dva obavezna uslova. Subjektivni uslov jeste da kod maloletnika postoji krivica , a objektivni uslov je da se radi o krivičnom delu za koje je propisana kazna zatvora teža od pet goidna. Pored ovih obaveznih uslova, u konkretnom slučaju sud mora doći do zaključka da zbog visokog stepena krivice, prirode i težine krivičnog dela ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu meru. Na osnovu tri navedene okolnosti mora oceniti da primena vaspitnih mera ne dolazi u obzir, uobičajeno je da se smatra da su u pitanju okolnosti koje sud procenjuje posle utvrđivanja da su se stekla tri obavezna uslova da bi doneo odluku o tome da li je primena kazne maloletničkog zatvora opravdana. Stalno se mora voditi računa o tome da je kažnjavanje maloletnika supsidijarnog karaktera, ono dolazi u obzir samo onda kada se primenom vaspitne mere ne može postići svrha.

Stepenovanje krivice treba vršiti u osnovi na isti način kao što se to čini kod odmeravanja kazne punoletnim licima. No, postoji jedna suštinska razlika. Dok visok stepen krivice kod punoletnih učinioca utiče na odmeravanje kazne, ovde je to jedna od odlučujućih okolnosti od kojih zavisi izricanje kazne maloletničkog zatvora. „Visok stepen“ znači da stepen krivice mora biti iznad nekog uobičajenog, prosečnog stepena krivice, što je opet faktičko pitanje koje treba procenjivati u svakom konkretnom slučaju. Visok stepen krivice ne postoji u slučaju da je ostvaren neki od osnova za ublažavanje kazne subjektivnog karaktera (na primer, bitno smanjena uračunljivost, otklonjiva pravna zabluda, ili je delo učinjeno pod dejstvom kompulzivne sile ili pretnje). Osim umišljaja, mada vrlo retko, u obzir bi došao i nehat. Ne samo da su retka nehatna krivična dela već nehat po pravilu ukazuje na to da ne postoji visok stepen krivice maloletnika.

Priroda i težina krivičnog dela su dve okolnosti koje su međusobno povezane da bi se čak moglo govoriti o jednoj okolnosti. Naime, priroda krivičnog dela treba da ukazuje na njegovu težinu u smislu da izricanje vaspitne mere ne bi bilo adekvatno.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari