Odlomak

Uvod

Jednim od najznačajnijih izvora međunarodnog prava smatra se međunarodni ugovor, a iz razloga što međunarodni ugovor omogućava autonomiju volјe međunarodnih subjekata.
Specifičnosti međunarodnih ugovora, subjekti zaklјučivanja, ratifikacija, način primene i najveći broj drugih pitanja razrešena su kroz kodifikaciju ugovornog prava i donošenjem Konvencije o ugovornom pravu usvojene u Beču 1969. godine. Ova Konvencija se odnosi samo na ugovore koje zaklјučuju države kao subjekti međunarodnog prava pro futuro.

Pojam međunarodnog ugovora

„Međunarodni ugovor predstavlјa pravni akt, proizvod saglasnosti volјa dvaju ili više subjekata međunarodnog prava, izražene preko nadležnih organa u cilјu stvaranja recipročnih prava i obaveza“ 1.
U međunarodnoj praksi je uobičajena pisana, pa i svečana forma prilikom zaklјučenja međunarodnih ugovora. Međutim, to ne znači da je pisana forma i obavezna prilikom njihovog zaklјučenja, već se prihvata da je moguće međunarodni ugovor zaklјučiti i usmenim putem, pa čak i prećutno.
Da bi međunarodni ugovor proizvodio pravno dejstvo, njegova sadržina ne sme biti protivna ius cogens normama međunarodnog prava, dok njegov predmet mora biti pravno dopustiv.
Kao i kod drugih ugovora, tako i kod međunarodnih ugovora mane volјe igraju veliku ulogu. Slobodno izražena i izričita saglasnost međunaronog subjekta je uslov punovažnosti međunarodnog ugovora. Ugovori kod kojih izražena volјa stranaka ne odgovara njihovoj stvarnoj volјi mogu da budu uzrok apsolutne ili relativne ništavnosti tog ugovora 2.

Oblici i vrste međunarodnih ugovora

U tehničkom smislu, ugovori se razlikuju od aranžmana, uverenja ili neformalnih angažovanja koji ne stvaraju pravne obaveze. Pored naziva „ugovor“ uobičajeni su još i: pakt, povelјa, ustav, statut, konvencija, akt, kompromis, modus vivendi,  memorandum i sl. Sve su ovo sinonimi za označavanje jedne iste pravne čnjenice, a razlike proističu jedino iz sadržine ugovora i namere ugovornih strana, ali ne iz oblika.
Povelјa i ustav su rezervisani za akte kojima se osnivaju međunarodne organzacije i utvrđuju njihove nadležnosti. Pakt se upotreblјava za značajna politička pitanja i vojne saveze. Konvencijom se regulišu ekonomski odnosi i kulturna i socijalna pitanja. Naziv akt se upotreblјava za značajne višestruke sporazume postignute na međunarodnim kongresima i konferencijama. Konkordat je rezervisan za sporazume koje zaklјučuje Sv. Stolica sa državama po pitanju položaja katoločke crkve u drugim državama. Kompromis se koristi za sporazume kojima se države obavezuju da će pribeći arbitraži u cilјu rešavanja nekog konkretnog spora. Kartel zaklјučuju komandanti oružanih jedinica u vreme trajanja neprijatelјstva (npr. razmena zaroblјenika). Protokol je dopunski akt ranije zaaklјučenog ugovora kojim se njegov domašaj proširuje i utvrđuje smisao pojedinih reči i izraza. Modus vivendi je prelazni ili privremeni sporazum kojim se rešava neko aktuelno pitanje na kraći rok. Deklaracije mogu biti jednostrane i višestrane, zavisno od materije koju regulišu.
Međunarodno pravo, s obzirom na prirodu ugovora, deli ugovore na ugovore zakone (legislativne) i ugovore pogodbe (kontraktualne). Ugovori takođe mogu biti dvostrani – bilateralni i višestrani – multilateralni. S obzirom na predmet razlikuju se politički, ekonomski, socijalni i sl. ugovori. Pored ovoga razlikuju se i zatvoreni i otvoreni ugovori, zavisno od toga da li postoji ili ne mogućnost da im pristupe države koje nisu učestvovale u njihovom zaklјučivanju 1.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Medjunarodno javno pravo – Medjunarodni ugovori”

alanleniiiii alanleniiiii says:

Odlican rad, sve najbolje!

Komentari