Odlomak

UVOD

Sa današnjom ulogom međunarodnog javnog prava, koje ne samo da sve potpunije reguliše odnose u međunarodnoj zajednici, već isto tako na razne načine, neposredno i posredno, sve više uređuje i društvene odnose u državama. Stoga je čak i za one koji se ne bave profesionalno međunarodnim odnosima neophodno da imaju makar osnovna znanja o tom velikom, složenom i po mnogo čemu izuzetno zanimljivom pravnom poretku.
Kroz ovaj rad ćemo proći kroz četiri osnovna tematska dijela. Prvi se bavi pojmom i nazivom međunarodnog prava. Tu je ukazano na razlikovanje između unutrašnjeg i međunarodnog prava, a zatim je data definicija međunarodnog prava, uz sažeto, ali dovoljno jasno objašnjenje njenih elemenata. Također, osvrnut ćemo se I na kratak osvrt nastanaka i razvoja međunarodnog prava, gdje možemo uočiti da se o međunarodnopravnim normama može govoriti još u antičkom svijetu, što neki osporavaju I naravno objašnit ću sami naziv ove grane prava. Drugi dio bavi se međunarodnim pravom kao ličnim pravnim poretkom. Tu je ukazano da suprotno osporavanjima koja se i danas ponekad mogu čuti, međunarodno pravo jeste pravo, skup pravnih pravila, a zatim je ukazano na njegove najvažnije karakteristike. Treći dio bavi se podjelom međunarodnog prava, a četvrti njegovim razlikovanjem od nekih sličnih pojava (međunarodno privatno pravo, međunarodno privredno pravo, uniformno pravo i dr.).
U zaključku sam dao svoj osvrt na ono što sam uočio tokom ovog rada, a to je da je savremeno međunarodno pravo zapalo u krizu, ali da sve ukazuje da će osim u slučaju nekih katastrofa kao što su svjetski rat, pandemija i sl. ono nastaviti da se razvija na raznim poljima i to sve brže. Međutim, svjetu nije potrebno bilo kakvo već demokratsko međunarodno pravo. Znači, takvo pravo koje je donijeto na demokratski način, koje izražava i štiti opšteljudske vrijednosti i odgovara svima i koje stoga svi poštuju i uvažavaju. Jedino tako se mogu postići potrebna stabilnost, pravičnost i sklad u međunarodnim odnosima. A bez toga, dugoročno gledajući nema mira, nema napretka, nema budućnosti.

1. POJAM I NAZIV MEĐUNARODNOG PRAVA

1.1. Unutrašnje i međunarodno pravo
Svaka država ima svoj unutraš-nji pravni poredak. To je njeno tzv. domaće pravo, koje se, u zavisnosti od toga koje odnose uređuje, dalje djeli na odgovarajuće grane – ustavno pravo, upravno, krivično, građansko, radno itd. Mada imaju različita konkretna rešenja, pravni poreci raznih država, posmatrani u cjelini, u suštini predstavljaju jednu istu pojavu. Uvijek je riječ o pravnom sistemu koji uređuje odnose za čije regulisanje je nadležna država, a to su prevashodno odnosi unutar njenih granica. Zato se izraz “unutrašnje pravo” ,“domaće”, “interno”, “državno”, “nacionalno” i sl. često koristi za sumarno označavanje takvog prava, bez vezivanja za pravnu stvarnost neke određene zemlje. Međutim, postoje i odnosi koji se odvijaju nezavisno od državnih granica. Neki od njih se također uređuju unutrašnjim pravom država. Ipak, ogroman dio ovih odnosa i to najvažnijih među njima dešava se između država i još nekih subjekata, po posebnim pravnim pravilima. Skup tih pravila čini specifičan pravni poredak, koji se naziva međunarodnim (javnim) pravom.

1.2. Pojam savremenog međunarodnog prava
Moglo bi se reći da definicija međunarodnog prava ima onoliko koliko i onih koji se njime bave. Dakle kako sam I sam shvatio savremeno međunarodno pravo je specifičan pravni sistem koji uređuje međunarodne javnopravne odnose država i određenih međunarodnih organizacija, kao i izvesna prava i obaveze drugih subjekata međunarodnog prava. Ova definicija zahtijeva neka dodatna objašnjenja koja se mogu drugačije protumačiti.
I Govore o savremenom međunarodnom pravu. Međunarodno pravo se tokom historije znatno mijenjalo. U prošlosti to je bio prilično oskudan skup izvjesnih normi i instituta kojima su bili regulisani isklju-čivo odnosi između država. Danas, međutim, imamo posla sa posebnim pravnim poretkom, kao prilično zaokruženom cjelinom, sa relativno malo pravnih praznina.
II elemenat definicije je onaj koji ukazuje da je međunarodno pravo specifičan sistem pravnih pravila. Drugim rječima, to je pravo. Ono ima niz karakteristika, ali to je u osnovi pravo isto kao i svako drugo pravo. Dakle, to su obavezna pravila ponašanja.
III Nije svako pravo međunarodno pravo. To je samo onaj pravni poredak koji uređuje određene pravne odnose između subjekata međunarodnog prava. Mada u teoriji nema jedinstvenog stava o tome kako se određuju subjekti međunarodnog prava i ko sve u njih spada, nije sporno da su osnovni takvi subjekti države i određene međunarodne organizacije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 19 stranica
  • Međunarodno javno pravo Nedžla Borić
  • Školska godina: Nedžla Borić
  • Seminarski radovi, Skripte, Pravo
  • Bosna i Hercegovina,  Sarajevo,  UNIVERZITET U SARAJEVU – Pravni fakultet  

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari