Odlomak

 

Uvod

U savremenim društvima čovekov rad je neophodnost, prvi i osnovni uslov opstanka i funkcionisanja u društvu. Interes i cilj društva, svih subjekata i svakog pojedinca, treba da bude rad koji je sam po sebi bezbedan i neugrožavajući za radnika i čije obavljanje u najvećoj mogućoj meri obezbeđuje očuvanje zdravlja zaposlenih kao i rad koji se obavlja u bezbednim i zdravim uslovima.
Odgovornost za obezbeđivanje neškodljivih i bezbednih uslova rada i očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja svih zaposlenih prvenstveno proizilazi iz zakonskih propisa. Međutim, posebno pitanje je koliko se ti propisi zaista primenjuju? Da li zakoni, koji su doneti u obasti bezbednosti i zdravlja na radu, predstavljaju samo mrtvo slovo na papiru? Ili je možda neophodna njihova izmena? Činjenica je da se briga o zdravlju i bezbednosti zaposlenih neposredno odražava na individualnu i organizacionu uspešnost, troškove poslovanja i očuvanje kadrovskih potencijala.
Kako bi se obezbedila primena propisa i njihovo poštovanje od strane poslodavaca i zaposlenih, potrebno je vršiti nadzor na njihovom primenom. Nadzor nad primenom različitih propisa kojima se reguliše oblast radnih odnosa i bezbednosti i zdravlja na radu, vrši inspekcija rada. Funkcionisanje Inspekcije rada regulisano je Zakonom o državnoj upravi i zakonima kojima se reguliše oblast radnih odnosa. Donošenje posebnog zakona kojim se uređuje inspekcijski nadzor predviđeno je članom 18. stav 2. Zakona o državnoj upravi („Službeni glasnik RS“, br. 79/2005, 101/2007, 95/2010 i 99/2014).

1. Radno pravo

Radno pravo je samostalna grana prava u pravnom sistemu svake moderne države i obuhvata skup pravnih normi kojima se reguliše nastanak, sadržina i prestanak radnih odnosa, kao i položaj subjekata radnog prava (poslodavca, radnika, organa zaposlenih, sindikata, države, zavoda za zapošljavanje, fonda socijalnog osiguranja, inspekcije rada i drugih). Pored ovoga, radno pravo je i naučna discilina koja proučava sistem normi radnog prava kao grane prava, uslove nastanka i razvoja radnog prava, važeći sistem normi, njihovu primenu i funkcionisanje u praksi, kao i odnos radnog prava prema drugim granama prava u pravnom sistemu.
Predmet radnog prava su društvenoradni odnosi tj. odnosi koji se uspostavljaju u procesu rada u kome radnik neposredno, na određeni način i pod određenim uslovima obavlja određeni posao kod drugog lica, za njegov račun i u njegovo ime. Radno pravo ne reguliše samo radne odnose, već i status subjekata radnog odnosa od čijeg rada zavisi funkcionisanje radnog prava:
– Nastanak i prestanak radnog odnosa
– Prava, obaveze i odgovornosti subjekata radnog prava
– Procese koji se odvijaju u radnom odnosu (postupak disciplinske i materijalne odgovornosti)
– Ravnopravna ovlašćenja organa i lica koja odlučuju o pravima, obavezama i odgovornostima
– Sankcije i mere koje se izriču subjektima radnog odnosa
– Prava i obaveze subjekata radnog prava prema drugim subjektima radnog prava koji utiču na funkcionisanje radnog odnosa (državni organi),
U zavisnosti od toga da li radno pravo reguliše individualne ili kolektivne radne odnose, radno pravo se može podeliti na individualno i kolektivno radno pravo. Individualni odnosi se uspstavljaju između radnika i poslodavca. Kolektivni odnosi se uspostavljaju u preduzeću, u okviru privrednih grana i na nivou nacionalne ekonomije (države), između radnika, predstavnika radnika, sindikata, radničkih organa sa jedne strane i, poslodavaca ili udruženja poslodavaca sa druge strane, sa ciljem zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava ili profesionalnih interesa zaposlenih.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari