Odlomak

 
Uvod

Ideja o temeljnim pravima i dužnostima država je proizvod prirodne škole prava.Po njenom učenju, kao što su sva ljudska bića svojim rođenjem nosioci nekih prirodnih i apsolutnih prava, tako po toj osnovi i države članice međunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stiču i uživaju neka neotuđiva, nedeljiva i neprenosiva prava.U doktrini su osnovna prava i dužnosti države izvedena iz prirodnih zakona.Reč je o rezonovanju oslonjenim na moral i probitačnost i tome kako bi države trebale da se ponašaju u međunarodnim odnosima. Npr. država treba da pomaže drugoj državi u nevolji.Pomoć nesme da se uslovljava posebnim uslovima ili zahtevima.Polazeći od prirodnopravnog zaključivanja, pisci su zadržali do danas posebnu odredbu o osnovnim pravima i dužnostima države.
Smata se da zajednički život međunarodnih subjekata ne bi bio moguć bez poštovanja ovih prava.Ili da su temeljna prava ona koja pripadaju nekoj državi po samoj činjenici njenog postijanja, bez posebnog ugovora ili drugog razloga postanka.To su ona prava koje države stiču ipso iure od trenutka svoje pojave u međunarodnoj zajednici, bez posebnog ili izričitog priznanja.Pravo na samoodbranu označeno je u Povelji Ujedinjenih nacija kao prirodno odnosno urođeno pravo.
Sa jačanjem pozitivizma u doktrini međunarodnog prava koncepcija osnovnih prava i dužnosti država dobija pozitivnu pravnu osnovu.Utemeljenje ovih prava tražis se u običajnom pravu.Nalazimo ih i u ugovornom pravu. Osnovna prava i dužnosti država izražena su u načelima Povelje Ujedinjenih nacija. Takođe i u preambulama ili tekstu pojedninih najvažnijih multilateralnih ugovora zaključenih posle Drugog svetskog rata.Izvesno je da ona pravila koja su sadržana u Povelji Ujedinjenih nacija važe i kao univerzalna običajna pravila.
1. Osnovna prava i obaveze

Teoriska koncepcija osnovnih prava i dužnosti država ima dugu predistoriju. Razvijala se počev od Vetelovog shvatanja univerzalne ljudske zajednice podvrgnute konkretnim pravima i obavezama, preko Volfovog shvatanja prirodnih prava država i Martensovog sistema apsolutnih prava do teorije o fundimentalnim ili primordijalnim pravima država u neonaturalističkoj reakciji na pravi voluntarizam tokom XIX veka.
Zajednički imenitelj ovih teoriskih shvatanja, bez obzira da li se ona različito navode, je njegova prirodnopravna vokacija.Iako klasična teorija nije izgradila opšteprihvaćenu podelu osnovnih prava država, može se reći da je ona u osnovi obuhvatala pravo na suverenost i nezavisnost, pravo na jednakost, pravo na poštovanje, pravo na samodržanje i prava na saobraćaj.U prirodnopravnoj konstrukciji međunarodnog prava fundimentalnim pravima pripada posebno mesto. Tako po mišljenju Le Fira, fundimentalna predstavljaju samo osnov, condition sine qua nonmeđunarodnog poretka, jer ako ne postoji fundamentalno pravo države, onda bez sumnje još manje postoje sekundarna prava, u smislu da nepostoji nijedno pravo država a svako međunarodno javno pravo onako kako je sada shvatano, nalazi se bez predmeta. Ovako određivanje fundamentalih prava država nalazimo i u nekim regionalnim međunarodnim instrumentima.Teoriska kncepcija o fundamentalim pravima i dužnostima država teško je prodrla u tkivo pozitivnog međunarodnog prava.
Povelja UN sadrži suštinske konstitutivne elemente osnovnih prava i dužnosti.Elementi instituta osnovnih prava i dužnosti definisana su u Povelji eksplicitno i implicitno.Kao ilustaciju eksplicitnog navođenja osnovnih prava država možemo navesti član 51.Povelje koji pravo na samoodbranu odrđuje kao urođeno pravo svake države, nezavisno od njenog članstva u Organizaciji.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

2 replies on “Osnovna prava i obaveze drzava u medjunarodnom pravu”

Petar Pantovic says:

Tacno i sazeto,lijepo izneseni podaci.

Komentari