Odlomak

1. Uvod
Imovinski porezi su porezni oblici koji kao objekt oporezivanja imaju imovinu. Oni se međusobno razlikuju prema učincima koje proizvode, ciljeva zbog kojih su uvedeni i oblika u kojima ih nalazimo. Zajednička im je karakteristika ta da je kod svih obveza plaćanja u korelaciji s imovinom.
Glavna podjela je na imovinske poreze u užem smislu i imovinske poreze u širem
smislu. Porez na nasljedstva i darove te porez na promet imovine i imovinskih prava spadaju u grupu imovinskih poreza u širem smislu, a u drugu grupu, onu koja će detaljnije biti prikazana, spada porez na imovinu.
O važnosti teme svjedoči i činjenica da se ove poreze moglo naći već u antičkoj Grčkoj i Rimu, a zadržali su se do danas. Usprkost tome, Richard Bird dobro primjetio kad je izjavio: „Porezi na imovinu su jedan od najstarijih fiskalnih instrumenata..Ali usprkost njihovoj starosti, oporezivanje imovine je bivalo relativno zanemarivano u nedavnim godinama“.
Vjerojatno je jedan od razloga što je situacija s oporezivanjem takva da ono ne doprinosi znakovito sveukupnim prihodima države prikupljenima porezima to što su pronađeni drugi porezni oblici koji više odgovaraju kako državi, tako i samim poreznim obveznicima.
Kao i sve druga pitanja vezana za oporezivanje, jer se njima smanjuje ukupna ekonomska snaga poreznih obveznika i utječe na njihovo ponašanje, i o porezu na imovinu nalazimo brojne teorije i rasprave, bilo da se odnose na podjele oblika u kojima se ovaj porez može naći ili o raznim argumentima koji se zalažu, odnosno protive, daljnjem provođenju poreza na imovinu.
Bitno je napomenuti kako, bez obzira na osnovne stavove spram poreznih oblika, treba biti svjestan kako država ne može funkcionirati bez njih. Samo je pitanje u kojoj mjeri će pojedini biti zastupljen u njenom ukupnom BDP-u.

2. Porez na imovinu
Porez na imovinu je onaj porezni oblik kod kojeg je predmet oporezivanja imovina per se, odnosno, imovina u svom statičnom obliku. Ovaj porez spada u grupu imovinskih poreza i to imovinskih poreza u užem smislu. Definicija imovine u tom slučaju je novčana vrijednost ekonomskih dobara, kakva postoji u času nastajanja porezne obveze. Iz toga proizlazi da je za oporezivanje relevantna imovina kakva postoji u trenutku utvrđenom propisima.
Pripada grupi subjektnih poreza jer se primjenom poreza na imovinu uzimaju u obzir osobna svojstva poreznog obveznika.
Porez na imovinu se može definirati kao direktni porez jer se njime želi zahvatiti ekonomska snaga poreznog obveznika koja proistječe iz imovine, pri čemu se kod utvrđivanja poreznog opterećenja uzimaju u obzir neke osobne okolnosti poreznog obveznika relevantne za oporezivanje.
2.1. Podjela poreza na imovinu

Postoje određeni kriteriji na temelju kojih je moguće klasificirati porez na imovinu. Jedan od njih je klasifikacija s obzirom na osnovu izvora oporezivanja. Tada razlikujemo realni i nominalni porez na imovinu.
Kod realnog poreza, porezna osnovica je imovina, odnosno, njezina sama supstancija. Ovaj tip poreza se primjenjuje u izvanrednim slučajevima. Kod nominalnog poreza, osnovica je također imovina, ali se porez plaća iz prihoda od imovine, odnosno, iz dohotka. U tom slučaju je porezna imovina samo porezni predmet. dok je kod realnog, ona porezni predmet i porezni izvor. Što je veća porezna obveza, veće su šanse da nominalni porez postane realni, odnosno da se s poreza NA imovinu, prijeđe na porez IZ imovine ako porezni obveznik neće imati mogućnosti podmiriti svoj porezni dug na temelju prihoda (dohotka).
Poreze na imovinu moguće je podijeliti i na periodične (tekuće) poreze na imovinu i jednokratne poreze na imovinu, ako kao kriterij uzmemo učestalost ubiranja. Tekući porezi se ubiru svake godine, a njihovo opravdanje nalazimo u ideji da jače treba opteretiti fundirane prihode. Jednokratni su u pravilu realni porezi na imovinu.
Prema obuhvatu objekta oporezivanja razlikujemo jedinstveni (sintetički) i parcijalni (analitički) porez na imovinu. Jedinstveni tereti cjelokupnu imovinu kojom porezni obveznik raspolaže, a pojedinačni njene pojedine dijelove.
S obzirom na njihovo mjesto u fiskalnom sustavu, moguće ih je podijeliti na glavne i na sporedne poreze, a s obzirom na trošenje – na opće i namjenske poreze.
Druge podjele su s obzirom na osobu poreznog obveznika tako da se u toj ulozi može pojaviti fizička ili pravna osoba. Temeljem utvrđivanja porezne obveze razlikujemo al valorem poreze na imovinu i specifične poreze na imovinu. Podjeliti se mogu i ovisno o primjenjenoj poreznoj stopi te zbog toga razlikujemo proporcionalni ili progresivni porez na imovinu. Prema poreznom tretmanu zaduženja imovine razlikujemo neto i bruto porez na imovinu. Također nalazimo podjelu i na porez na zalihe imovine i porez na porast imovine (ovisno o stanju imovine na određeni dan)…
Bez obzira što postoje brojne podjele i klasifikacije poreza na imovinu, rijetko se javlja slučaj da jedan porez ima značajke samo jednog od navedenih poreznih oblika. U pravilu dolazi do kombiniranja značajki pojedinih imovinskih poreza.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 13 stranica
  • Financijsko pravo i financijska znanost prof.dr.sc. Renata Perić
  • Školska godina: prof.dr.sc. Renata Perić
  • Seminarski radovi, Skripte, Pravo
  • Hrvatska,  Osijek,  UNIVERZITET U OSIJEKU - Pravni fakultet  

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari