Odlomak

UVOD
Pod fizičkim licima u pravu, podrazumevaju se ljudi koji rođenjem postaju pravni subjekti i kao takvi ostaju sve do svoje smrti. Fizičko lice je svaki živ čovek, ljudsko biće, bez obzira na zdravstveno stanje, pol i starost. U savremenom pravu fizičko lice koje ima prava i obaveze je pravni subjekt. U pravnoj nauci se osnovano ističe da su čovek i subjekt dva različita pojma i rezultat dva različita načina posmatranja. U pravu se zahteva da čovek bude živ rođen, kao i da je rođen u ljudskom obliku (da nije monstrum). Pored toga u pravu je zaštićeno i začeto dete koje još nije rođeno, tzv. nasciturus, u pogledu prava nasleđivanja, pod uslovom da se rodi živo i u ljudskom obliku. Pravilo klasičnog rimskog prava – “Naciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis ipsius partus quaeritur”, što u prevodu znači: “Začeto dete smatra se kao rođeno ako su u pitanju njegovi interesi – nasledna prava”.²
Ovo svojstvo subjekta prava, imaju sva fizička lica od rođenja do smrti. Isto je pravo jednako za sva fizička lica, kao i za novorođena lica (na primer, u slučaju nasleđa), začeta deca a još nerođena, pod uslovom da se rode u ljudskom obliku – da nisu monstrum, nepunoletna i punoletna lica.
Pravni subjektivitet fizičkog lica prestaje smrću. U određenim situacijama postoji pravni interes da se pojedina fizička lica koja su nestala proglase umrlim. Da bi jedno fizičko lice bilo proglašeno za umrlo, potrebno je da se ispune određeni uslovi, kao da je ono odsutno iz svoga prebivališta određeno vreme i da je neizvesno gde se ono nalazi i da li je ono još u životu. Postupak za proglašenje nestalog lica za umrlo pokreće se na predlog zainteresovanih lica i postupak se vodi kod nadležnog organa na čijem je području nestalo lice imalo prebivalište, odnosno poslednje boravište. Lice koje je rešenjem nadležnog suda proglašeno za umrlo, prestaje da bude subjekt prava i to od onog dana koji je označen u rešenju. Ovakvo rešenje, o proglašenju nestalog lica za umrlo, sadrži samo pretpostavku o smrti umrlog lica i ona proizvodi svoje dejstvo dok se ne dokaže suprotno, tj. da takva pretpostavka nije istinita.

STICANJE PRAVNE SPOSOBNOSTI
Pravnu sposobnost stiče lice koje je živo rođeno, a prestaje smrću. Ona postoji između dva ekstrema – rođenja i smrti. U pravnoj književnosti je sporno kada se smatra da je dete rođeno. Po jednom mišljenju rođenje nije okončano izlaskom deteta iz utrobe majke nego se zahteva i presecanje pupčane vrpce. Sve do tog momenta dete je sastavni deo tuđeg tela.
Drugo mišljenje za nastanak fizičkog lica ne zahteva da je pupčana vrpca koja vezuje majku za dete presečena.
Da bi novorođenče postalo fizičko lice, potrebno je da je nakon rođenja davalo znake života (ne mora se oglasiti plačom, kako su to u rimskom pravu zahtevali neki pravni pisci). Začetak koji je pobačen pre organogeneze (formiranja organa deteta) i kada bi davao znake života, ne smatra se fizičkim licem. Ako su, kod začetka koji je pobačen formirani organi, on bi se, načelno, smatrao fizičkim licem ako daje znake života. U slučaju da su navedene činjenice sporne, sud će ih utvrđivati saslušanjem veštaka medicinske struke i ostalim dokaznim sredstvima.³
Pod određenim uslovima specifičnu, ograničenu pravnu sposobnost ima i začetak. Naime, začeto dete smatra se kao rođeno ako je to u njegovom interesu, a rodi se živo. Naslediti može i dete već začeto u trenutku ostaviočeve smrti, ako se rodi živo. Prema tome, začetak je uslovni subjekt. Ako se ne rodi živo, smatra se da nikada nije postao subjekat prava. Ukoliko organ starateljstva drukčije ne odredi, o pravima još nerođenog deteta staraće se jedan od njegovih roditelja.
Fizičko lice nastaje ako je rođeno, pokazuje znake života, a potiče od žene i muškarca, bez obzira na izgled i vitalitet (da li će vrlo brzo umreti – npr. za nekoliko minuta). Pod uticajem rimskog prava stoji da: „Pod imenom lica (osobe) uzima zakon svako čovečije stvorenje“. Ova odredba je tako tumačena da lica koja nisu imala ljudski oblik nego su po izgledu bila nakaze (monstrumi) nisu smatrani subjektima prava. Takvo mišljenje je usvojeno i u jednom delu novije pravne književnosti. U vreme kada je donet istaknuti stav se mogao osnovanije braniti nego danas kada je npr. moguće razdvojiti sijamske blizance ili plastičnim operacijama bitno promeniti izgled lica i ostalih delova tela.
Ukoliko postoji neizvesnost da li je u vreme rođenja dete bilo živo ili mrtvo, pretpostavlja se, dok se suprotno ne dokaže, da je dete rođeno živo. Ova pretpostavka se logično izvodi iz života: rađanje žive dece je pravilo, a mrtve izuzetak. Činjenica rođenja deteta se dokazuje izvodom

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari