Preddruštva

1.    UVOD

U ovom seminarskom radu baviti ćemo se temom preddruštava, njihovom svrhom, ciljem i prestankom. No prije obrade same teme seminarskog rada pokušat ćemo objasniti pojam i funkciju prava, izvore, definiciju i razvoj trgovačkog prava, predmet izučavanja i subjekte prava društava te naposljetku sama preddruštva.  U poglavlju pojam i funkcija prava pojasnit ćemo razloge postojanja normi i pravila i njihovu ulogu u funkcionalnom društvu, spomenuti klasičnu podjelu prava te objasniti pojam pravnih grana. Nadalje, objasnit ćemo zašto je trgovačko pravo definirano kao privatno i specijalizirano, opisati razvoj samog trgovačkog prava od antike preko srednjeg vijeka, kasnog novog vijeka do 20.tog stoljeća te specifičnosti razvoja istog u Hrvatskoj. Prava društava detektirati ćemo kao najmlađu granu prava i pojasniti čime se ona bavi. Zatim ćemo se baviti izvorima trgovačkog prava i prava društava, pojasniti statusne i ugovorne dijelove trgovačkog prava  i naposljetku spomenuti jedan od prvih velikih zakonodavnih pothvata u RH, a to je Zakon o trgovačkim društvima iz 1993.
U poglavlju predmet izučavanja i subjekti prava društava objasniti ćemo razliku između trgovačkog društva i trgovca pojedinca te navesti značajke društva osoba i društva kapitala.
Naposljetku ćemo se baviti samom temom seminarskog rada tj. preddruštvima. Objasnit ćemo kako nastaje preddruštvo, zašto ono nije pravna osoba te zašto uopće potreba za preddruštvom. U ulozi ćemo spomenuti tretiranje preddruštava u starijoj pravnoj književnosti i sudskoj praksi te podrobnije objasniti važnost preddruštva i pojasniti prava i obveze osnivatelja i članova uprave (ukoliko ih ima). Naposljetku ćemo navesti načine prestanka djelovanja preddruštva i što se događa s pravima i obvezama istih.

2. POJAM I FUNKCIJA PRAVA

Prema Jeliniću (2010.), bez postojanja brojnih normi i pravila, nezamislivo je postojanje homogenog i funkcionalnog društva, društvene organizacije, bez obzira o kojoj se razini organizacije radi. Svaka organizacija ustrojena je po određenim pravilima, te što je organizacija kompleksnija i veća, kompleksniji su i odnosi unutar nje, te su stoga potrebna i brojnija pravila ponašanja, koja usmjeravaju ponašanje adresata normi (kome su one upućene).  Jelinić za primjer navodi primjer Europske unije kao jedne takve pravne zajednice, koja svojim propisima, koji obvezuju svoje članice, određuje pravila ponašanja.
„Pravne norme su tek jedna vrsta pravila ponašanja, sve pravne norme su dijelom pravnog sustava, koji se potom dijeli i razvrstava na pravne grane.“ (Jelinić, 2010.:11.)
Najpoznatija podjela prava jest klasična podjela prava u dva područja – područje javnog i područje privatnog prava, nastala prema Ulpijanu još u starom Rimu, gdje je javno pravo ono koje se tiče Rimske države, a privatno pravo ono koje se tiče koristi pojedinca. (Jelinić, 2010.)
Nadalje, kako Jelinić objašnjava pojam pravne grane, one su „skup pravila objedinjenih jedinstvenošću pravnih instituta, područjem, načinom i metodom uređivanja određenih odnosa (ustavno pravo, upravno pravo, kazneno pravo, radno pravo, građansko pravo, trgovačko pravo, pravo društava…)“. (Jelinić, 2010.:11.)
Upravo vezano uz te podjele na grane, u ovom seminaru razmotrit ćemo osnovne pojmove pravnih grana koje se tiču izučavanja seminarske teme – preddruštava. Koje je važno razumjeti, jer kako i sam prof. Jelinić tvrdi „…znanje jednog – o poduzetnicima u trgovačkom poslovanju, bez znanja drugog – o trgovačkim poslovima koje ovi vrše, nije zamislivo.“ (Jelinić, 2010.:12.)

3. POJAM TRGOVAČKOG PRAVA

Kako smo zaključili da se pravo kao skup određenih normom propisanih pravila ponašanja, dijeli u odnosu na adresata na kojega se odnosi (država, pojedinac) dijeli na javno i privatno, prema Jeliniću, a i brojnim drugim autorima, trgovačko pravo spada u privatno pravo.
„Ono je skup normi usmjerenih na reguliranje mikroekonomskih odnosa (ugovornih odnosa između gospodarskih subjekata)“ (Jelinić, 2010.:12.)
„Trgovačko pravo u najširem smislu riječi izlazi iz okvira općeg privatnog prava – dio privatnog prava – ne mijenja bit ako je jedna od stranaka iz trgovačkog odnosa nositelj javne vlasti ako ona djeluje izvan svojih javnopravnih ovlasti.“ (Jelinić, 2010.:13.)
Trgovačko pravo je specijalizirano pravo, tj. regulira ili se odnosi samo na određene gospodarske odnose u društvu, na trgovačko poslovanje, trgovačke poslove i zanimanja. Trgovačko je pravo u suvremenom smislu takva grana prava koja se odnosi na prava i obveze proistekle iz isporuka robe i pružanja usluge, te pravne institute koji unapređuju i omogućuju odvijanje trgovačkih poslova.  (Jelinić, 2010. prema Gorenc, 1996.)